Autor: Radnička fronta
U ratu u Hrvatskoj 1991-5 sudjelovalo više stotina tisuća ljudi (službeni broj je preko pola milijuna, no on je prenapuhan i ondje nisu svi stvarno bili na fronti). Većina od tih ljudi koji su sudjelovali u ratu danas normalno živi, ne naziva se "braniteljima", ne traži posebne povlastice, niti se smatra boljima od drugih. Jednostavno su obični ljudi kao i mi svi drugi.
Međutim, postoji manjina tih veterana - redom s ogromnim penzijama i viškom vremena - koji su profesionalci. Nazivaju se "braniteljima", govore tobože u ime svih ljudi koji su bili u ratu i misle da imaju pravo svima govoriti što i kako trebaju raditi i živjeti, te da su vrhunski arbitri "domoljublja".
U stvarnosti oni nisu ništa drugo doli HDZ-ovi plaćenici, što se recentno vidjelo po šatorašenju. Svojim inzistiranjem na često proustaškom i fašistoidnu traženju "neprijatelja" u "Jugoslavenima", "komunistima", Srbima, pederima i sl., oni su zapravo korisni idioti kapitala jer se bore protiv onih koji pokušavaju artikulirati ideje o socijalno pravednom društvu, skrećući teme na plemensko-fašistoidne ideje, kako bi se očuvao status quo, tj. siromaštvo, bijeda i nejednakost u kojem živimo.
Da to nisu nikakve špekulacije, vidi se po tome što im je jedan od vođa notorni tajkun Josip Klemm. No još je bolji primjer veteranskih udruga kao agenata tajkunizacije i tajkunske države to što su oni jedni od odgovornih za prepuštanje Ine u strano privatno vlasništvo te da sad opet traže da im se prepusti i dio dionica HEP-a.
Ti veliki "domoljubi" prosvjeduju kad se dira u njihove povlastice i kad je to potrebno njihovim šefovima u HDZ-u, ali nemaju ništa protiv da se krčmi narodna imovina (npr. Ina i HEP), a još manje protiv toga da oni na tome zarade. To što će 2 milijarde dobiti od HEP-a umjesto u proračun ići u privatne džepove te što će svi plaćati skuplju struju, a što će HEP-ova infrastruktura propadati (kao što vidimo i u slučaju Hrvatskog telekoma, kojemu je neisplativo ulagati u novu optiku pa imamo najlošiji i najskuplji internet u Evropi), to našim "braniteljima" nije bitno.
Njima je samo bitno da je HDZ na vlasti, a da svoju savjest, potkoženu finim penzijama i parama iz fondova od rasprodaje narodne imovine, umire fantazijama o "velikoj ljubavi prema Hrvatskoj" - istoj onoj Hrvatskoj koju rasprodaju, na kojoj zarađuju i parazitiraju i u čijem uništavanju i dalje aktivno sudjeluju, braneći političko-ekonomski poredak koji je zemlju doveo na prosjački štap. Podsjetimo - Hrvatska je 2015. imala za 27% niže realne plaće nego 1978, a BDP je 2013. bio za 7,1% niži nego 1986. To je ta Hrvatska - sluga Washingtona i Bruxellesa, u kojoj ni nogometna reprezentacija više nije naša, nego je privatizirana - za koju se bore "braniteljske" udruge.