Tko smo mi?
Radnička fronta (RF), politička organizacija ljevice, registrirana kao politička partija 20. ožujka 2015. u Zagrebu, a formirana u svibnju 2014. kao politička inicijativa radnika i radnica, aktivista i aktivistica, sindikalista i sindikalistica, nezaposlenih i studenata. RF pokušava izgraditi široku lijevu frontu posvećenu korjenitoj promjeni političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada. Cilj joj je stvoriti široku progresivnu lijevu platformu koristeći aktivnosti političke stranke i aktivističkim djelovanjem u društvu. U središtu misije nalazi se pružanje koherentne kritike kapitalističkog sistema, te strateško i direktno djelovanje usmjereno nadvladavanju kapitalizma u suradnji s drugim progresivnim grupacijama.
Za čije se interese bori RF?
Radnička fronta je politička organizacija osnovana s ciljem osnaživanja socijalnih borbi obespravljenih, obrane i proširenja definicije javnih dobara, promoviranja pravedne distribucije društvenog proizvoda, te zaštite i promicanja jednakosti. Radnička fronta je organizacija, za razliku od postojećih sistemskih stranaka, usmjerena na korjenitu promjenu društva u kojemu živimo – kako na ekonomskoj tako i na političkoj razini. RF je organizacija koja se bori za suštinsku promjenu društveno-ekonomskog uređenja i prenošenje cjelokupne političke i ekonomske moći iz ruku političke elite, krupnoga kapitala i banaka u ruke naroda. Pri tome kreće od kritike političke ekonomije kako bi se osiguralo razumijevanje smisla promjene, koja nije sama sebi svrhom već dolazi iz nužnosti smjene sustava koji strukturalno dovodi do dominacije i eksploatacije.
Radnička fronta je antikapitalistička organizacija, što znači da upozorava na sistemske uzroke nejednakosti, odbacujući istovremeno moralizirajuće kritike ili pojednostavljenja. RF upozorava da problemi radnika i radnica, siromašnih i obespravljenih proizlaze iz strukturnih zakonitosti kapitalizma, kao specifičnog načina proizvodnje orijentiranog na proizvodnju dobiti. Konačni cilj RF jest ukidanje kapitalističkog sistema koji proizvodnju i podjelu rada podređuje ostvarenju profita, te uspostava društveno-ekonomskog sistema koji će na demokratski način planirati i regulirati proizvodnju i podjelu rada te voditi egalitarnom i solidarnom zadovoljenju potreba svih ljudi.
Radnička fronta predstavlja organizaciju aktivista i aktivistica koji su neprestano uključeni u radnički (sindikalni), ženski i studentski pokret, kao i u borbu za prava svih potlačenih skupina društva; organizaciju koja je politički glas socijalnog pokreta i koja u svojim redovima okuplja onih 99 posto izrabljivanih u kapitalizmu. Radnička fronta polazi od potrebe jedinstva svih radnika i radnica i svih potlačenih u borbi protiv diktature koju provodi kapital. Stoga se RF najoštrije suprotstavlja svim ideologijama i pokretima koji potlačene žele razjediniti, te okrenuti jedne protiv drugih – kao što su nacionalizam, šovinizam, fašizam, rasizam, seksizam, homofobija, transfobija, klerikalizam itd.
RF se suprotstavlja svakom pokušaju militarizacije koja se provodi radi očuvanja postojećeg klasnog društva. Interesi potlačenih su jedinstveni i mogu se ostvariti samo u zajedništvu i solidarnosti. Borba za javno dobro bitna je sastavnica djelovanja RF-a usmjerenog prema demokratskom socijalizmu. To je borba za besplatno (za krajnjeg korisnika) i svima dostupno zdravstvo, besplatno i svima dostupno školstvo od vrtića do doktorata, briga za starije i socijalno isključene te obrana mirovinskog sustava, zaštita javnih dobara poput javne infrastrukture, te prirodnih dobara poput mora, voda i šuma i zaštita okoliša.
RF smatra da je pravo na rad i stanovanje temeljno pravo pojedinca, stoga je u fokusu RF-a borba protiv procesa komodifikacije javnih sustava solidarnosti, deregulacije, privatizacije i borba za prevladavanje eksploatacijskog odnosa rada i kapitala. Borba RF-a ujedno je i borba za očuvanje i širenje temeljnih ljudskih prava te se RF posebno suprotstavlja bilo kakvom napadu na radnička, ženska, seksualna i rodna prava skupina ili pojedinaca. RF je usmjeren na izgradnju društva solidarnosti. Radnička fronta se zalaže za što uže povezivanje sa svim obespravljenima u svijetu te za stvaranje snažnog i koordiniranog pokreta regionalnih, evropskih i svjetskih radnika i radnica. Daljnji ciljevi RF-a i programski okvir unutar kojeg RF djeluje dani su u Programskim principima i Zahtjevima, te neposrednim, kratkoročnim i prijelaznim mjerama, koji su dostupni na web stranicama stranke.
Socijalizam za 21. stoljeće
Demokratski socijalizam 21. stoljeća, koji je sve popularnija ideja u svijetu, je vizija društva u kojem će ekonomija i imovina dominantno biti u vlasti čitavog društva, gospodarska će se aktivnost odvijati u interesu zadovoljenja potreba cijelog društva, a jurnjavu za privatnim profitom će zamijeniti briga za životni standard, radničku sigurnost, zdravlje, obrazovanje i dobrobit većine. Temelji se na socijalističkom trokutu - društvenom vlasništvu, radničkom samoupravljanju i proizvodnji za potrebe.
Društveno vlasništvo jedino garantira da će se gospodarska aktivnost odvijati u interesu zadovoljenja potreba cijelog društva; društvena proizvodnja koju organiziraju radnici garantira da radnici kroz rad ne proizvode samo stvari već i sebe kao samosvjesne udružene proizvođače; a proizvodnja za potrebe garantira da se ekonomska aktivnost neće odvijati zbog privatnog profita, već za zadovoljavanje društvenih moralno važnih potreba kao što su obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, prehrana.
To je cilj koji se ne može postići preko noći i mora biti postepen. On ne uključuje jednostavno “preuzimanje vlasti” već praksu demokracije - i to demokracije u kvartu, demokracije na radnom mjestu, demokracije u gradu, participativno budžetiranje. Pravo na stanovanje, radno mjesto, plaću koja zadovoljava sve životne potrebe, dostupno i javno zdravstvo za sve, besplatno obrazovanje od vrtića do doktorata, mirovinu koja omogućava pristojan život ne možemo ostvariti u okviru kapitalizma na periferiji EU.
Što je različito prema jugoslavenskom socijalizmu?
Treći dio socijalističkog trokuta nije ostvaren - nije se proizvodilo za zadovoljenje potreba, a demokratski organizirana proizvodnja samo je djelomično ostvarena. Iako je došlo do promjene odnosa u proizvodnji (klasnih odnosa) nije došlo do korjenite društvene promjene. Tržišni principi posebno nametani od '60-ih godina prevladali su proizvodnju za potrebe i nametnuli samointeresnu proizvodnju za tržište. Ipak radničko samoupravljanje kao važan drugi dio socijalističkog trokuta jedino osigurava da radnici kroz proizvodnju budu oni koji odlučuju i koje su to društvene potrebe i usluge (recimo svi moramo imati mjesto za stanovanje i osiguranu prehranu, zdravstvenu zaštitu i mogućnost da se obrazujemo).
No i uz sve mane jugoslavenski socijalizam je po mnogočemu bio superiorniji od Hrvatske danas. Navedimo samo neke podatke: u 30 godina BDP per capita je u Jugoslaviji porastao za 5,2 puta (s 1709 dolara ‘52. na 8922 dolara ‘81.); prosječna realna plaća po kupovnoj moći u RH 2015. manja je za 27% od one iz 1978; od ‘52. do početka ‘80-tih jugoslavenski socijalizam je proveo modernizaciju, industrijalizaciju; ’52. je Hrvatska bila ispod Čehoslovačke, Mađarske, Poljske, Bugarske, a ‘81. je prestigla sve te zemlje; u državnim stanovima je u socijalizmu živjelo 1/3 ljudi; U RH iskorijenjeno je siromaštvo, glad i nepismenost; stvoren je golem kapital – veći nego u čitavoj dotadašnjoj povijesti (tvornice, hoteli, morske i zračne luke, cestovna i željeznička mreža, energetski objekti kao što su hidroelektrane, termoelektrane, nuklearna elektrana, elektroprijenosna mreža, rafinerije, naftovod, stanovi, kuće, škole, vrtići, bolnice, muzeji, biblioteke); u samo 3 desetljeća iz agrarnog Hrvatska prelazi u industrijsko društvo, rastu radnička prava, ostvaruje se besplatno obrazovanje i zdravstvo, raste standard, grade se radnička odmarališta, puno je više zaposlenih, manja zaduženost.
Zašto nam je socijalizam potreban u 21. stoljeću?
Tri su osnovna razloga zašto nam treba socijalizam u 21. stoljeću i zašto nam trebaju političke opcije koje se za nj zalažu - lokalni, globalni i organizacijski.
Lokalni razlog: Nerazvijene i slabo razvijene zemlje, a to je većina od nekih 160 zemalja na svijetu, na (polu)periferiji svjetskog ekonomskog sistema - kao što je to Hrvatska - u okviru se ovoga sistema ne mogu razviti. Ne dogode li se velike promjene, tavorit ćemo i dalje u nerazvijenosti, siromaštvu i nejednakosti (i mi i druge zemlje slične nama).
Globalni razlog: Ne promijeni li se svjetski ekonomski sistem, bit će nemoguće spriječiti upropaštavanje planete. Kapitalizam, kao ekonomski sistem pogonjen isključivo privatnim profitom, nema opcija koje bi mogle zaustaviti ekološku katastrofu - profit će uvijek biti važniji od bilo čega drugoga, a logika profita nalaže kratkoročnu perspektivu koja bi ubrzo mogla dovesti do nepopravljivih promjena po globalnu klimu i nereverzibilnih negativnih utjecaja na planetu koja se već sada radikalno mijenja.
Organizacijski razlog: Samo organizacija posvećena korjenitoj promjeni sistema može doista dosljedno i beskompromisno biti na strani radništva, siromašnih i potlačenih te interesa većine društva. Sve stranke koje pripadaju centrističkim opcijama i tobože se zalažu i za kapital i za radništvo (a realno samo za "poduzetnike" i "poslodavce"), uvijek će u odsudnom trenutku izabrati kapital.
Koji je krajnji cilj programa RF-a?
Kao krajnji cilj podrazumijevamo socijalistički trokut - društveno vlasništvo, društvenu proizvodnju i usmjerenost proizvodnje na potrebe svih: Društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju nužno je kako bi se osiguralo da zajednička, društvena proizvodnja bude usmjerena prema slobodnom razvoju svih umjesto zadovoljavanju privatnih ciljeva manjine. Društvena proizvodnja koju organiziraju radnici dozvoljava im da stvaraju nove odnose kooperacija i solidarnosti, te da proizvode ne samo stvari već grade i sebe kao samosvjesne udružene proizvođače. Zadovoljavanje društvenih potreba i svrha nužan je cilj proizvodne aktivnosti jer usmjerenost na osobne interese i sebičnost zamjenjuje usmjerenost prema potrebama drugih i odnosima temeljenima na solidarnosti.