1.

Radnička fronta je politička organizacija radnika, nezaposlenih, umirovljenika i studenata koja se bori za korjenitu promjenu političkih i ekonomskih odnosa u korist svih potlačenih i onih koji žive od svojega rada, za ostvarivanje njihovih socijalnih zahtjeva te zaštitu i proširivanje njihovih prava. Radnička fronta ne teži se izgraditi kao politička stranka u tradicionalnom smislu riječi, nalik na parlamentarne stranke u Hrvatskoj – uključujući i one koje se prigodničarski i populistički povremeno pozivaju na radnike. Naš cilj nije uklopiti se u institucije sustava, sitnim politikantstvom osiguravati mjesta u Saboru, saborske plaće i mirovine, zalagati se samo za površinske reforme, te ulaziti u različite saveze i kompromise s onima koji su odgovorni za postojeću situaciju u zemlji. Cilj je Radničke fronte političkom borbom ostvariti radikalnu promjenu društva u kojemu živimo – kako na ekonomskoj tako i na političkoj razini. Sudjelovanje na izborima bi pritom bio samo jedan od načina djelovanja u službi ostvarivanja naših ciljeva. Za ostvarivanje naših ciljeva moramo stvoriti organizaciju ukorijenjenu na radnim mjestima i povezanu sa svakodnevnim socijalnim borbama obespravljenih. Takva organizacija će biti, za razliku od postojećih sistemskih stranaka, disciplinirana i efikasna, ali iznutra doista demokratična. Zalažemo se za organizaciju aktivista koji su neprestano uključeni u sindikalni, ženski i studentski pokret, kao i borbu za prava svih potlačenih skupina društva; organizaciju koja je politički glas socijalnog pokreta i koja u svojim redovima okuplja onih 99% izrabljivanih u kapitalizmu, konačno – organizaciju koja se bori za suštinsku promjenu društvenog uređenja i prenošenje cjelokupne političke moći u ruke naroda – iz ruku političke elite, krupnoga kapitala i banaka.

2.

Kapitalizam i takozvano «slobodno tržište» usmjereni su protiv radnika i većine društva. Oni neminovno, kako u Hrvatskoj tako i na svjetskoj razini, vode u njegovo izrabljivanje i siromaštvo. Radi se i o nestabilnom sustavu – koji postoji od jedne do druge globalne krize, a u svakoj od njih se na stotine tisuća radnika izbacuje na ulicu  i uništava njihove živote – sve kako bi se spasili profiti nekolicine najbogatijih. Akumulacija profita, koje se ostvaruje preko leđa radnika, nezaposlenih, studenata i umirovljenika i nasuprot interesu većine, pokretačka je težnja onih koji vladaju društvom, dok je sve ostalo (zaposlenost, prehrambena sigurnost, stambeno pitanje itd.) samo usputni proizvod profitne ekonomije koji se eventualno tek djelomično ostvaruje (ali nikada potpuno i nikada za čitavo društvo). Temeljno obilježje kapitalizma upravo je nepomirljiva suprotnost između dvije osnovne klase – kapitalista (onih koji imaju monopol na sredstva za proizvodnju – banke, poduzeća, tvornice, trgovačke lance, hotele itd. – i svoj profit ostvaruju radom drugih) i radnika (svih onih koji iznajmljuju svoju radnu snagu da bi preživjeli). Ta suprotnost ne može biti razriješena drugačije nego ukidanjem kapitalističkog načina proizvodnje i pripadnog političkog sistema – što predstavlja konačni cilj postojanja Radničke fronte, a što se može izvršiti samo na razini široj od samo jedne zemlje. U Hrvatskoj su novostvoreni  kapitalisti (tajkuni), sa svojim političkim saveznicima (parlamentarne stranke) uništili većinu industrije, što je prirodna posljedice težnje za privatnim profitom a ne interesima čitavog društva, i rasprodali sve ono što su generacije radnika stvarale desetljećima. Predstavnici krupnog kapitala i vlasti neprestano cinično poručuju sirotinji – «morate raditi više i više se odricati» – pokušavajući im tako podvaliti iskrivljenu logiku da će ljudima biti bolje ako bude imali nižu plaću i manja prava. Radnička fronta beskompromisno će se sukobiti s takvom logikom i takvim sustavom te poručuje izrabljivačima i političkoj eliti : «došlo je vrijeme da vi platite». Mi polazimo od principa: svatko zaslužuje da mu bude osiguran posao i plaća od koje može dostojno živjeti, teret krize je s leđa siromašnih potrebno prebaciti na leđa najbogatijih, demokracija mora prestati biti šuplja fraza kojom kapital maskira svoju diktaturu i postati društvena stvarnost kojom se ostvaruju interesi radnog naroda, potrebno je smjesta prekinuti svaku rasprodaju/privatizaciju i sve temeljne resurse od općeg značaja nacionalizirati, te uvesti radničku kontrolu nad čitavom industrijom. Budući da je navedeno najoštrije u sukobu s principima kapitalističkog sustava, kao i interesima vladajuće klase i političke elite, ostvarenje tih ciljeva moguće je samo pod pretpostavkom njegovog rušenja.

3.

Započinjući svoje djelovanje Radnička fronta ne kreće od ničega. Bogato iskustvo koje nas inspirira, nadahnjuje i uči stoljetna je povijest međunarodnog sindikalnog i političkog radničkog pokreta. Upravo je uporna i požrtvovna borba radnika organiziranih u sindikate i partije tokom devetnaestog i dvadesetog stoljeća dovela do političkih i materijalnih prava koje još uvijek uživamo, a koje se sve više napada  (uključujući i osmosatni radni dan, opće pravo glasa i socijalnu zaštitu). Na početku dvadeset i prvog stoljeća jedino je sindikalna i politička borba radnika u stanju da, kao prvi korak, odgovori na napade u vidu neoliberalizma i donese nove pobjede onima koji od svoga rada žive, a zatim omogući i ostvarivanje novoga društva u kojemu će trenutno potlačena radnička klasa zajedno sa savezničkim skupinama preuzeti vlast. U skladu s navedenim Radnička fronta će se boriti da se radnički pokret vrati svojim borbenim korijenima i ponovno otvoreno uvede u politiku, da se populizmu i političkoj trgovini suprotstavi jasan i socijalni radnički program, a besmislenom apeliranju vladajućim klasama na razum i milost – aktivizam, borba i pritisak odozdo. Radnička fronta će također nastojati pomagati razvitak borbenog i dosljednog sindikalizma, pomažući rad sindikata i uključujući u njih svoje članstvo kako bi se ostvarila sinteza političkog i sindikalnog djelovanja. Borit ćemo se za reformiranje postojećih sindikata, prenošenje što većeg utjecaja na masu radničkog članstva i njihovu demokratizaciju, odbacivanje trenutačne birokratske okoštalosti i kompromiserske politike koju trenutno provodi vodstvo najvećih sindikata, kako bi se pretvorili u jedno od glavnih oruđa u radničkoj borbi.

4.

Vladavina krupnoga kapitala odavno je prerasla nacionalne granice. Potpuna dominacija korporacija i banaka, istovjetnost neoliberalnih mjera koje se provode duž čitave Europe i šire, te najmoćnije sile koje vode imperijalističku politiku i stalne vojne pohode kako bi očuvali svoje interese, utječu na zbivanja u svakoj zemlji, pa tako i Hrvatskoj. Nije se moguće boriti za prava radnika, studenata, nezaposlenih i umirovljenika, te ostalih potlačenih skupina, zadržavajući pogled samo unutar okvira granica jedne zemlje. Radnička fronta stoga svoje stavove i djelovanje temelji na punoj solidarnosti sa svim radničkim i socijalnim borbama u regiji, Europi i svijetu, te podržava i nastoji aktivno sudjelovati u globalnom pokretu nezadovoljstva kapitalizmom i nedemokratskim sistemima (uključujući i kapitalistički parlamentarizam) čijem smo pojavljivanju imali prilike svjedočiti od SAD-a, preko Španjolske i Grčke, pa do arapskog svijeta. Također, Radnička fronta polazi od potrebe jedinstva svih radnika i svih potlačenih u borbi protiv diktature koju provodi krupni kapital. Stoga se Radnička fronta najoštrije suprotstavlja svim ideologijama i pokretima koji potlačene žele razjediniti i razbiti, te okrenuti jedne protiv drugih – kao što su nacionalizam, šovinizam, rasizam, homofobija, fašizam, klerikalizam itd. Interesi potlačenih su jedinstveni i mogu se ostvariti samo u zajedništvu i solidarnosti. Radnička fronta se zalaže za stvaranje snažnog i koordiniranog pokreta europskih radnika i za što uže povezivanje sa svim obespravljenima na svijetu. U skladu s time Radnička fronta iskazuje solidarnost i s onim narodima koji su nacionalno potlačeni, čiji su teritoriji okupirani i kojima se guši pravo na kulturu i jezik.

5.

Temeljni cilj Radničke fronte, kojemu su podređeni svi kratkoročni ciljevi i prema kojemu se određuje njezino djelovanje, predstavlja ukidanje kapitalističkog ekonomskog i pripadnog političkog sistema, te uspostava društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, na principima radničkog upravljanja nad ekonomijom i političke vlasti radnih slojeva, kojom se demokratskim odlučivanjem rješavaju sva pitanja od neposrednog interesa svih zainteresiranih – na razini radnog mjesta, institucije, kvarta, grada, te u konačnici zemlje u cjelini.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?