Lokalni izbori 2021. - Rijeka i PGŽ

Obersnelov seksizam i SDP-ov neoliberalizam

  • 08. 04. 2021.
  • Piše: Katarina Peović

Prvo moram reći da s Obersnelom nisam namjeravala raspravljati, no njegova se dugogodišnja vladavina ne može zaobići u analizi razloga lošeg standarda većine u Rijeci, razloga iseljavanja, loših komunalnih usluga, a takve su analize ključne u prevladavanju tog stanja. Zbog toga ga u mnogim slučajevima imam potrebu čak i braniti od aktualnih pretendenata na njegovo mjesto, koji to stanje ne misle prevladati, ne misle raditi ništa drugačije od onoga što je radio Obersnel, no zanima ih samo preuzimanje vlasti.

No, svakako ne veseli način na koji Obersnel debatira. Kao profesorica na kulturalnim studijima vrlo dobro znam što je seksizam, no isto tako mi je jasno da mnogi koji izriču seksističke uvrede nisu svjesni seksističkog karaktera pojedinih izjava. Komentirati odjeću političarke koja je gostovala na televizijskoj emisiji je seksizam. Izgled muškaraca u istoj ulozi rijetko se komentira, dok se ženu na taj način objektivizira. No jednu stvar Obersnel ipak kaže dobro „ako niste primijetili, nalazite se u političkoj areni, ravnopravno raspravljate s političarima”. Da, uistinu je to nešto što će mnogi morati shvatiti, ali prije svega - on sam. U političkom prostoru se držimo teme, moj izgled, kao izgled svih žena u tom prostoru, ne bi trebao biti predmet rasprave.

No nažalost gradonačelnik nastavlja u istom tonu, seksistički napadati i još žešće komentirati kako kaže moju „agresivnu osobnost” iako ne navodi što je agresivno u mojim odgovorima. Bilo bi dobro da takve kvalifikacije u javnom prostoru potaknu progresivne žene i muškarce da prepoznaju, osude i marginaliziraju šovinizam prema ženama u politici. Žena koja niti jednom riječju nije osobno uvrijedila političkog neistomišljenika je – agresivna, muškarac je najčešće „temperamentan” (to za sebe kaže i Obersnel u prvom odgovoru). Žena koja se u javnom prostoru drzne kritizirati nečije politike najprizemnije se diskvalificira objektivizacijom (komentiranjem izgleda) i psihologizacijom („histerična/agresivna žena”).

No što se tiče samog političkog sadržaja, kojeg bismo se, slažem se, trebali držati – tu je optužba mene i Radničke fronte za instrumentalizaciju antifašizma i poginulih partizana u oslobađanju Rijeke u predizborne svrhe – potpuno promašena. Ako se RF može zbog nečega prozvati onda to sigurno nije kićenje antifašizmom. RF od 2015. organizira prosvjede, suprotstavlja se fašizmu i fašističkim pojavama često oči u oči, na ulici, u akciji - od reakcije na predavanje Darija Kordića u Zagrebu, do jobbikovaca koji su se okupili u Rijeci, prosvjeda na Bleiburgu, amandmana kojima tražimo da se ukine financiranje tog događaja, prosvjeda protiv Rezolucije koja izjednačava fašizam i komunizam (a koju su članovi SDP-a potpisali u EU Parlamentu!). Sama sam bila metom napada nakon što sam upozorila na presudu Haškog suda u kojoj se Franjo Tuđman spominje kao sudionik udruženog zločinačkog pothvata. Što reći na reakcije nakon duela s Miroslavom Škorom na nacionalnoj televiziji gdje sam se suprotstavila relativizaciji zločina osuđenog ratnog zločinca Tomislava Merčepa? Usput, nije ključno, ali - moj je otac s I. Dalmatinskom proleterskom brigadom kao dijete partizan oslobađao Rijeku od okupatora.

Što se tiče tvrdnje gradonačelnika da „lažem” kada kažem da je Rijeka gradila megalomanske projekte na isti način kao i Bandić u Zagrebu, zanimljivo je da uporno odbija odgovoriti koji je to način – a jasno sam navela na što se to odnosi – na anekse ugovora kojima se početna cijena diže u nebo. To se odnosi, između ostalog, na Bazenski kompleks na Kantridi s dodatnim sadržajima čija je cijena u konačnici iznosila najmanje 330 milijuna kuna, a što je skoro duplo više od početnog procijenjenog iznosa. Obersnel nije demantirao niti usporedbu s Bandićem – pogotovu ne u svjetlu korupcijskih skandala u gradu Rijeci i pogodovanja riječkim tajkunima. Željka Marković, treća najmoćnija osoba u gradu koja je upravljala poslovnim prostorima dokazano je uzimala mito za mešetarenje javnih prostorima, iako se Obersnel od nje kao i Vladimira Benca i drugih brzo nakon otkrivanja skandala ogradio. Znalo se da je ta klika pogodovala i tajkunima poput Zorana Maržića, riječkog poduzetnika, čijoj je tvrtki u kojoj je bio suvlasnik Poglavarstvo grada Rijeke s Obersnelom na čelu oprostilo tri milijuna kuna duga, da bi mu zatim dalo unosan posao sa zgradom bivše »Mladosti«. Inače u Maržićevim tvrtkama bio je zaposlen suprug Željke Marković.

Iznenađuje me da je Obersnel ipak u svojoj obrani rekao da je „radništvo devastirao liberalni kapitalizam”. No kada sebe i SDP izuzima iz tog političko-ekonomskog okvira morat ću ga upozoriti da je SDP stranka koja je taj političko-ekonomski okvir oblikovala. SDP bio taj koji je Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine ukinuo 1990. godine, netom prije promjene vlasti, time simbolički najavivši pljačkašku privatizaciju u 1990-ima i kasnije. SDP je bila stranka koja je dvjema izmjenama Zakona o radu devastirala radnička prava, dovela nas na sam vrh EU ljestvice prekarnih ugovora o radu. SDP je pokrenuo nepotrebnu privatizaciju brodogradilišta, uključujući 3. maj, što niti EU nije od nas tražila. SDP se nije libio privatizacije strateških kompanija, od Ine, do profitabilnog Croatia osiguranja, pa i privatizacije mirovinskog sustava od čega su odustale mnoge zemlje koje su drugi stup uvele (Poljska, Mađarska), a mnoge ga nikada niti nisu uvele (Slovenija). Da navedemo samo neke očite karakteristike stranke koja ne samo prihvaća liberalni kapitalizam, već ga promovira i implementira.

Opravdanje da Rijeka ima solidan socijalni program ne može biti rješenje za obespravljenost radništva, a upućuje i na nerazumijevanje uzroka obespravljenosti radništva i mogućnosti prevladavanja tog stanja. Da bismo promijenili status radništva to nije moguće socijalnom pomoći, već promjenom ekonomskog okvira koji je odgovoran za podređenost i ekonomsku i socijalnu deprivaciju radništva. I u svojem odgovoru Obersnel spominje mikro i malo poduzetništvo, hvaleći se tim segmentom koji predstavlja kičmu riječke privrede. No sasvim je očito da mikro i mali poduzetnici nemaju snagu puniti gradski budžet u onoj mjeri koja je potrebna da bi se poboljšao komunalni standard, već da Rijeka osiromašuje upravo implementacijom neoliberalnih politika i devastiranjem velikih privrednih subjekata. Rijeka je nekad imala snažne privredne subjekte koji su se međusobno nadopunjavali i omogućavali visok dohodak, Rijeka je u Jugoslaviji bila druga po BDP-u po glavi stanovnika, imala je visoku zaposlenost i vrlo nisku nezaposlenost. Upravo taj period pokazuje važnost velikih privrednih subjekata i njihovih pozitivnih učinaka na privredu, za razliku od današnjeg svođenja na uslužne djelatnosti s niskom dodanom vrijednošću i bez izvoznog potencijala.

Vojko Obersnel i njegovi suradnici u gradu Rijeci zastupaju „kreativne” i „kulturne industrije”, „kreativne klase”, oslanjaju se na mikropoduzetništvo i poticanje start-upova, inkubatora i slične forme. No ti koncepti ne mogu napraviti pomak, pogotovu ne u onim gradovima koji pripadaju nacionalnim ekonomijama koje su prihvatile neoliberalni makroekonomski okvir i nekritički izložile vlastite nedovoljno razvijene i tehnološki zaostale tradicionalne industrijske i uslužne sektore superiornijoj stranoj konkurenciji.

Obersnel se hvali kako je pomogao poduzetnicima usred korone – no očito je da takve mjere nisu pomogle onima kojima je najpotrebnije. Rijeka stagnira, radnička prava u gradskim poduzećima se srozavaju, kolektivni ugovor s radnicima gradske uprave već 10 godina nije potpisan, srozavaju se komunalne usluge. U Autotroleju su radnicima u koroni ionako niske plaće (u odnosu na vozače u drugim gradovima) srezane za vrijeme prvog vala, da bi im velikodušno plaće bile vraćene na prijašnji iznos, dok se u međuvremenu sama usluga javnog prijevoza pogoršala. Svjedočimo punim autobusima i nedovoljnim autobusnim linijama, umjesto da se zbiva upravo suprotno – da se za vrijeme pandemije dodaju linije kako bi u autobusima bilo što manje gužve.

Pad osobnog i komunalnog standarda Riječana i Riječanki povezan je s pristajanjem na ekonomski okvir kojim se Obersnel s jedne strane hvali, dok istovremeno na neoliberalni kapitalizam svaljuje razloge obespravljenosti većine. Kako ćemo onda mijenjati stvari ako pristajemo na okvir koji je za takvo stanje stvari – odgovoran?

Točno je da se, kako kaže Obersnel, Grad „odrekao proračunskih prihoda” u korist poduzetnika – no to i jest problem – taj manjak u proračunu morat će se nekako nadoknaditi, a ne naslućuje se da bi se privredni oporavak mogao desiti famoznim „rasterećivanjem” poduzetnika. Mantra o tome da su u nas porezi previsoki u potpunosti ignorira činjenicu da smo prema visini poreznih stopa na kapital i rad čak ispod EU prosjeka, a da u jednoj Danskoj i Njemačkoj gdje su porezne stope više nego u Hrvatskoj ta činjenica ne smeta njihovim globalno konkurentnim kompanijama. Problem je da mi tehnološki zaostajemo, da se naša okoštala privredna struktura svela na uslužne djelatnosti i turizam - i to se neće popraviti nižim porezima, snižavanjem prireza, kako neki populistički u predizborno vrijeme poručuju (Obersnelov kandidat Marko Filipović nije među njima).

Gradonačelnik još jednom optužuje da moja stranka i ja nismo niti jednu svoju „progresivnu ideju proveli u djelo”. Josip Kukuljan je u svojem odgovoru dovoljno rekao - RF je uz inicijativu Protiv skupog Energa napravila više za ljude koji su dobili ogromne račune od Energa nego što su oni koji za razliku od nas imaju poluge vlasti u svojim rukama, mogli i trebali napraviti.

Smiješno je optuživati RF da nismo dovoljno prozivali HDZ – svoj sam saborski mandat započela verbalnim napadom HDZ-ovog zastupnika, to nije bilo zato jer smo šutjeli o HDZ-u. Od prosvjeda protiv uništavanja Imunološkog 2015., do recentnih istupa u Saboru – RF je posvećen borbi protiv svega što HDZ predstavlja. SDP je stranka koja je mogla promijeniti pristup radništvu i radničkim pravima, a umjesto toga su pripremili teren za to da postanemo „konkurentni” jedino jefitinom cijenom radne snage i fleksibilnim uvjetima rada, lakšim otpuštanjima radnika.

Opet, na kraju Obersnel je još jednom uvrijedio umjetnike koji su stali uz RF i čije je progresivne radove RF istaknuo na jumbo plakatima. Kada se umjetnike koji su stali uz RF ovako javno proziva s najviših instanci lokalne vlasti o kojoj ovisi kulturna i umjetnička scena – to jest oblik zastrašivanja neovisne umjetničke scene. To je jako loše. No i paradoksalno je da gradonačelnik istovremeno omalovažava umjetnike i umjetnice jer su stali uz RF, zaključujući da „to samo za sebe dovoljno govori i o tim umjetničkim radovima i o umjetnicima”, istovremeno hvaleći se da je njih već puno prije nas kulturna politika Grada Rijeke podržala.

Obersnel se brani da se već ranije kritički osvrnuo na Miletića - nije mi to poznato. No nije niti važno, nije bitno je li se ili nije na Miletića ranije kritički osvrtalo – na Miletića se kritički osvrtati treba sada kada je prema anketama moguće da će ući u drugi krug izbora za gradonačelnika Rijeke. No nisam čula od njegovog kandidata riječi kritike u kampanji, a od Obersnelovog dogradonačelnika je čak došlo i izjednačavanje Miletićevih i mojih stavova – fašizma i antifašizma (što nije neobično za neoliberalno poimanje „tolerancije”).

I na kraju, drago mi je da je Obersnel u svojem odgovoru podijelio tablicu sa cijenama plina, iako je to napravio kako bi pokazao da Rijeka nema najskuplje grijanje ili plin u Hrvatskoj – no ta tablica lijepo pokazuje razliku u cijeni grijanja i plina između različitih gradova, pa se može i vidjeti koliko je Rijeka skuplja u odnosu na Zagreb. Istina je da je došlo do snižavanja cijene plina na globalnoj razini, no daleko je od istine ono što tvrdi Obersnel, da naš veliki prosvjed 2015. nije doprinijeo snižavanju cijene plina, te da bi snižavanje cijene plina automatski značilo i snižavanje cijene računa za grijanje u Rijeci. Ti su računi u nekim slučajevima za Riječane iznosili i preko 5000 kuna mjesečno. Zbog inicijative Protiv skupog Energa, uostalom, došlo je i do izmjena Zakona o tržištu toplinske energije, što su sve razlozi snižavanja cijene, koja je i danas još uvijek previsoka.

www.fiuman.hr/obersnel-odgovorio-peovic-nemojte-zapomagati-nit-sam-seksist-nit-sam-vas-vrijedao