Lokalni izbori 2021. - Rijeka i PGŽ

Odgovor gradonačelniku Rijeke Vojku Obersnelu koji kaže da sam „sve što sam mogla promašila”, a čija reakcija pokazuje da ga je nešto poprilično – i pogodilo

  • 04. 12. 2020.
  • Piše: Radnička fronta

Katarina Peović: „Reakcija gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela pokazuje da ga je nešto poprilično – i pogodilo“

Odgovor gradonačelniku Rijeke Vojku Obersnelu koji kaže da sam „sve što sam mogla promašila”, a čija reakcija pokazuje da ga je nešto poprilično – i pogodilo.

„Javnost je dobila još jednu priliku uvjeriti se u bahati stil vladavine Rijekom aktualnog gradonačelnika Vojka Obersnela koji se pretjerano ne razlikuje od šerifovske bandićevštine karakteristične za lokalne moćnike koji javnu vlast koriste za osobne probitke i korist interesnih skupina koje štite. Osobne diskvalifikacije, poput one da sam se „tek nedavno doselila u Rijeku” te da mi je u „mislima Dinamo” klasični su manevar kojeg lokalni moćnik poteže kada nema argumenata, od Obersnela posebno začinjen lokal-šovinističkim pokušajem diskreditacije.“

Peović dodaje: „No ono što bi građane Rijeke trebalo zanimati jest činjenica da gradonačelnik burnom reakcijom nastoji prikriti manipulaciju podacima, prikazujući kako Grad Rijeka navodno ne forsira profesionalni sport i kako ulaže najviše u amaterski i rekreativni sport.“

„Kao prvo, Obersnel manipulativno izdvaja iz ukupnih sredstava za javne potrebe u sportu, iznos koji će Grad u razdoblju od 2020-2022. izdvojiti za najam terena na Rujevici (3 milijuna kuna godišnje), dok ukupna sredstva za javne potrebe u sportu iz godine u godinu Grad Rijeka smanjuje. Kada se najmu Rujevice pribroje i ostala sredstva koja profesionalni i komercijalno usmjereni klub u većinski privatnom vlasništvu dobiva iz javnih potreba, ukupna sredstva koja će se izdvojiti za jedan klub uistinu iznose, kako smo i naveli, oko 25% ukupnih sredstava javnih potreba za sport u gradu Rijeci. Po čemu je opravdano takvo privilegiranje jednog kluba?

„Obersnel predstavlja kao samorazumljivo to da Grad ima suvlasnički udio od 30% u privatnom klubu, te utvrđuje da vlasništvo i obvezuje, a prebijanje 13 milijuna kuna duga s kamatama na konto komunalnog doprinosa naziva „uobičajenim načinom rješavanja međusobnih potraživanja”. No, koji je interes svih Riječana i Riječanki da Grad Rijeka bude manjinski suvlasnik privatnog, komercijalnog i profesionalnog nogometnog kluba i oprašta mu dugove? Zašto nije realizirana mogućnost da suvlasnici postanu navijači HNK Rijeke? Grad praktički preuzima obavezu financiranja komercijalno usmjerenog i profesionalnog nogometnog kluba u kojem je bavljenje sportom, i to počevši od najmlađih uzrasta, postavljeno na principima kompetitivne selekcije dok bi cilj progresivne sportske politike trebao biti uključivanje i kontinuirano bavljenje što većeg broja ljudi, a posebno djece, rekreativnim i amaterskim sportom

Obersnel deklarativno ističe važnost amaterskog i rekreativnog sporta, upućujući na izgradnju i ulaganje u infrastrukturu kao dokaz važnosti, te se hvali kako je u proteklih nekoliko godina Grad Rijeka uložio gotovo pola milijarde kuna u izgradnju Bazena Kantrida, Atletske dvorane, Centra Zamet i Otvorenog igrališta Kampus. No, je li izgradnja tih objekata bila vođena ciljem uključivanja maksimalnog broja ljudi u amaterski i rekreativni sport ako se uzme u obzir cijena i karakter tih objekata?

Posebice kada se razmotri ogromna cijena rekonstrukcije starog bazena i izgradnje novog bazenskog kompleksa na Kantridi s dodatnim sadržajima koja je u konačnici bila skoro duplo viša od početnog procijenjenog iznosa. Pri tome se aneksima ugovora dizala cijena radova, što je već postala uobičajena praksa kojom se značajno poskupljuju projekti. U konačnici, cijena Bazena Kantrida je iznosila najmanje vrtoglavih 330 milijuna kuna. Ako je deklarativni cilj Obersnelove politike stvaranje uvjeta da se što veći broj ljudi u Rijeci bavi sportom pitanje je - je li za taj iznos moglo biti obnovljeno i izgrađeno više manjih objekata (počevši od bazena na Školjiću) gdje bi se puno veći broj ljudi mogao baviti amaterskim sportom? Gotovo pa sigurno jest.

No prava svrha Obersnelovih investicija u sport su skupi, reprezentativni objekti prvenstveno usmjereni na profesionalni sport, a taj motiv otkriva i četiri puta neuspješna kandidatura za Mediteranske igre. Mogućnost amaterskog i rekreativnog bavljenja sportom u tim preskupim sportskim objektima je kolateralna posljedica takvog usmjerenja. Recimo, na bazenskom kompleksu Kantrida građanstvo nema na raspolaganju bazen za rekreaciju tokom cijelog dana, kao što je slučaj na bazenima u Zagrebu, već u ograničenim terminima. U tom smislu treba gledati i na apsolutne brojke koje Obersnel navodi kada je riječ o ulascima korisnika u sportske objekte. Te apsolutne brojke ne znače ništa, odnosno mogu se isto tako prikazati i kao relativno skromne i ograničene u odnosu na broj ulazaka korisnika kakav bi bio u brojnijoj, pristupačnijoj i rekreativnom sportu usmjerenijoj sportskoj infrastrukturi.

Je li moguće zamisliti drugačije politike, politike koje omogućuju Riječankama i Riječanima da izaberu između alternativnih programa ulaganja, recimo na lokalnom savjetodavnom referendumu, gdje bi jedna opcija bila ulaganje u mali broj reprezentativnih objekata, a druga ulaganje u brojniju infrastrukturu s više manjih objekata dostupnih većem broju korisnika, ravnomjernije raspoređenu po kvartovima i dostupniju javnim prijevozom. Za cijenu od 330 milijuna kuna sigurno se moglo izgraditi više bazena koji bi bili i za stanovnike istočnog dijela grada.“

Peović zaključuje: Dakle ostaje i dalje pitanje na koje Obersnel nije dao odgovor - zašto sport samo za neke, umjesto za sve? Možda zato jer je to krajnji domet kompromitirane i lažne socijaldemokracije. Na samom kraju izražavam žaljenje da Vojko Obersnel neće biti kandidat za gradonačelnika na idućim lokalnim izborima jer je izrazito važno da se netko tko je na ovaj način 20 godina upravljao gradom politički pobijedi.“