Moderni nogomet – slika i prilika nakaradnog sistema

Moderni nogomet – slika i prilika nakaradnog sistema

Nakon vrhunskog rezultata hrvatske reprezentacije na Mundijalu u Rusiji, mnogi su se pitali što će to Hrvatskoj donijeti. U javnosti, medijima i stanovnicima Hrvatske na prvu je ovakav uspjeh donio euforiju i veselje. Na prvu, ovakav rezultat pokazao je da smo kao mala zemlja kapitalističke periferije ipak u mogućnosti uspjeti i da barem u loptanju možemo biti ravni onima najmoćnijima. Nogometaši su postali narodni heroji, uzor mladima, a nogometna igrališta iza škole opet su prepuna klincima. Ostatak stanovnika Hrvatske nogometaše je doživio kao nekoga tko je iz našega kraja, tko je usprkos svim nedaćama gotovo pa stigao do trona svijeta i kao nadu da se i u ovoj zemlji ipak može uspjeti. Reprezentativci su u svojim izjavama čak i opomenuli one vladajuće da je sada red na njima, da i oni nešto učine za ovu zemlju.

Koja je realna slika i koliko su i nogometaši zapravo za ovu zemlju učinili, ako izuzmemo kratkotrajne sretne momente domaćeg stanovništva? Kao prvo, nogometaši možda i jesu na neki način ambasadori Hrvatske. Oni nas definitivno jesu izreklamirali i pobudili veliki interes cijelog svijeta za našu zemlju. No vrlo je upitno što nam to zapravo može donijeti. Hoće li nam se radi toga pojačati turistička sezona tek ćemo vidjeti, a neki drugi bitniji aspekti po kojima će naša zemlja prosperirati radi ovog rezultata se ne naziru. Sigurno je pak da su dečki isto tako izreklamirali svoje nogometaške sposobnosti pa ovo ljeto očekujemo i prijelaze za puno milijuna iz jednoga kluba u drugi. Treba reći da isti nogometaši ne igraju baš po domaćim klubovima pa će te milijune zapravo vidjeti samo naslovnice domaćih sportskih novina. Eventualno nešto od toga će zaraditi sami nogometaši i njihovi menadžeri, što opet ovoj zemlji ne donosi ništa, jer ih većina živi i igra van ove zemlje. Jedini tko je uprihodio je Hrvatski nogometni savez. Poznavajući njihovu upravljačku strukturu, od kojih su neki visoki dužnosnici nedavno i osuđivani radi izvlačenja novca iz klubova, generalno u domaćem nogometu, osim par jednokratnih injekcija, ne treba očekivati neki veliki preokret.

Od reprezentativaca i njihovih premija se pak i očekuje nešto. Ipak su za svoj vrhunski nastup od krovne svjetske nogometne kuće dobili ogromne premije. Pa tako očekujemo zasigurno i neke donacije humanitarnog karaktera, neki će donirati lokalnu školu, udrugu oboljelih i sigurno je da ćemo imati i ostale dobročiniteljske poteze naših nogometaša. No, da li naši nogometaši zapravo dijele sudbinu većine naroda u Hrvatskoj i po čemu smo to mi i hrvatski reprezentativci slični? Vjerojatno tek po nešto krvnih zrnaca i tu priča staje.

Najbolji hrvatski nogometaši zarađuju nevjerojatne količine novca na tjednoj bazi, što nije čudno s obzirom na to da velika većina njih igra za vrhunske i bogate evropske klubove. Moderni nogomet ipak je velika i masivna tvornica novca koja se odavno odlijepila od prostog naziva sport. Ivan Rakitić primjerice uprihoduje oko 80 000 eura tjedno (3,8 milijuna godišnje), a Luka Modrić 7,5 milijuna eura godišnje. To je samo stalna plaća po ugovorima, bez dodataka (premija kao što je ova radi rezultata na Mundijalu), bez sponzorstava, prodaje dresova itd. Dio tih sredstava je zacijelo oporezovan (iako je Luka Modrić imao i aferu radi neplaćanja poreza u Španjolskoj), a dio sigurno ide različitim menadžerima.

I upravo se tu zorno vidi slika nakaradnog sistema. Pa neka i 30% (što je gotovo sigurno pretjerana brojka) zarade Luke Modrića pojede porez i premije menadžera, istu količinu zasigurno vrati na već spomenutim sponzorstvima. Uzmite da Luka Modrić zarađuje 625 000 eura mjesečno kao što pojedini mediji pišu, i usporedite to s plaćama u Hrvatskoj nekih zvanja koje bi zasigurno uzeli kao društveno korisnije. Tako liječnici specijalizanti u zagrebačkim bolnicama imaju plaće od 13 750 kn, a medicinske sestre 5 502 kn (što je blizu prosječne plaće u Hrvatskoj). Uzmimo i cijelu cifru pa neka kirurzi zarađuju 22 101 kn bruto, a medicinske sestre 7 857 kn bruto. Podijelimo 4,5 milijuna kuna koje Luka Modrić samo mjesečno dobije s ovim ciframa. Dobit ćemo rezultat da Luka Modrić zarađuje kao 203 zagrebačka kirurga, ili pak kao 572 medicinske sestre sa prosječnom hrvatskom plaćom. I upravo je to slika kapitalizma. Luka Modrić vrijedi kao 572 osobe, i to u savršenom svijetu kada bi prosječna plaća bila zapravo slika realnih plaća u Hrvatskoj. 572 (riječima: petsto sedamdeset i dvije.). Koliko vas smatra da je Luka Modrić i njegovo loptanje vrjednije od rada 572 medicinske sestre koje svakim danom rade za boljitak društva? Koja je ta realna vrijednost koju Luka Modrić donosi, a koja vrijedi kao korist koju daju gotovo 600 zaposlenih u Hrvatskoj?