Autor: V. Z.
'Oj crkvice na brišničkom brijegu, tamo se Pavelići legu'
(Riječi pjesme koja se pjevala 1984. u Donjem Brišniku zbog koje su pojedinci iz brišničkog kraja kazneno odgovarali pred bosanskohercegovačkim sudom te bili osuđivani u većini tadašnjih jugoslavenskih medija.)
Devedesetih godina i kasnije, mnogi od onih koji su davne 1984. u brišničkom kraju (Donjem Brišniku) bili kazneno gonjeni od jugoslavenskih vlasti te medijski prozivani zbog širenja ustaštva i šovinizma, postali su nacionalni heroji u tzv. Herceg-Bosni. Ti časni borci za "hrvatsku stvar" za koju se nedavno "junački" žrtvovao i general Praljak, ukoliko su živi i zdravi, sada se mogu pomoliti u kapelici čiji je osebujni arhitektonski dizajn upravo u originalnome duhu njihove davno opjevane i slavne endehazijske budnice. Naime, momci iz te znamenite nacionalističke 'brišničke skupine' koja je osamdesetih punila novinske stupce i sudske spise, trebaju se iz svog Donjeg Brišnika jednostavno samo uputiti u Gornji Brišnik te tamo mirne duše ispred 'ušate' kapelice pjevati sve one nekada zabranjene "domoljubne" evergrine. Sada se više ne moraju plašiti policije, suda ni osude medija (hrvatski list Nedjeljna Dalmacija Dalmacija, također, osamdesetih je sudjelovao u medijskoj osudi). Jugoslavije više nema, ni njezine milicije baš kao ni onog SDB-a (tajne službe), nema ničega što bi njih i njihove sljedbenike žigosalo kao 'nacionaliste'. Napokon, za njih i njima slične stigla je dugo snivana i željena sloboda i demokracija.
Tu slobodu i demokraciju pored te 'brišničke skupine' jednako je snivao i želio i dio desnog klera u brišničkom kraju i šire. Dio katoličkih svećenika svoju je "duhovnost" crpio iz klerofašističkog vrela te njome trovao mladost brišničkog kraja koja je u prošlosti i kazneno odgovarala. Tada je, i to se mora priznati, dio javnosti potajno mislilo kako su sudske i medijske osude ustaštva koje su ispoljili mladi Brišničani (i ne samo oni) neutemeljene i besmislene. Vjerovalo se i kako komunistička vlast nepravedno provodi represiju i zabranjuje sve što je hrvatsko i katoličko i u BiH i šire. No, povijesnoj istini za volju, premda je od strane jugoslavenskog režima bilo raznih loših poteza, ipak, kad je u pitanju javna manifestacija ustaštva i fašizma u brišničkom kraju te njihova pravna sankcija, tadašnji komunisti se nisu prevarili. Možda im se štošta može staviti na listu grešaka, mnogi propusti i mane, no ne i tadašnje detektiranje klerofašizma kod dijela katoličke crkve na području Tomislavgrada. U današnjoj općini Tomislavgrad, u spomenutom Gornjom Brišniku, kao dokaz da su komunističke osude fašizma dirigiranog iz redova dijela klera osamdesetih bile ispravne, stoji izgradena 1970. i obnovljena s novim Zvonikom 2000. kapelica te jedan njen sporni detalj. O kojemu se detalju radi, najbolje svjedoče slike objavljene u ovom članku.
Naime, na vrhu krova kapelice, kako se vidi, postavljen je veliki metalni nosač zvona u obliku slova 'U'. Iznad toga ušastog nosača još je stavljen i manji metalni križ. Da ne bi bilo zabune, svakome tko imalo poznaje izgled i oblik nosača zvona na kapelicama ili crkvama jasno je da je ovaj sporni nosač ponajmanje 'nosač', a još manje ima ikakve veze s kršćanskom vjerom. U tom 'ušatom' zvoniku lako je prepoznati danas raširen i masovno korišten (kod ekstremne desnice) ustaški simbol. Isti takav simbol možemo vidjeti diljem Hrvatske, dovoljno je samo prošetati ulicama većine gradova ili otići na razne stranice društvenih mreža te ćemo ih tamo naći. Zaista, žalosno je što se vjerski objekti, poput ove brišničke kapelice, zloupotrebljavaju u svrhu zločinačke ideje ustaštva. Još je žalosnije što se nitko od bosanskohercegovačke javnosti i službenih institucija nije oštro suprotstavio tom očiglednom veličanju fašizma i njegovih modificiranih simbola od strane pojedinih desničarskih crkvenih službenika. U svemu tome, sasvim sigurno, najodgovorniji je nadležni crkveni vrh, jer je dopustio ovakvo bezočno šovinističko devastiranje građevine u svome vlasništvu. Ovakav besramni čin postavljanja 'ustašoidnog zvonika', ne samo da je za svaku javnu, sudsku i crkvenu osudu te hitno uklanjanje već je i teško kršenje izvornog nauka Biblije te kršćanskih vrijednosti koje poštuju vjernici hrvatske nacionalnosti. Drugim riječima, sporna nije kapelica kao ni križ niti obred koji se u njoj ili izvan nje održava, već grijeh i zlo koje simbolizira perfidni dizajn zvonika te mu kao takvom tamo nije mjesto.
Galerija fotografija