Autor: V. Z.
Da postojeća hrvatska država je sve samo ne sekularna to je već opće poznato. Da nam dio katoličkog klera određuje društvene norme i politički život, te nam tako nameće kvazireligijske trendove feudalnog i fašističkog doba, i to nam je opće poznato. Proces je to koji, nažalost, traje već više od dvadeset godina. Za njega, da se razumijemo, nije samo odgovorna vlast HDZ-a već i vlast SDP-a. I jedna i druga stranka, priznali to ili ne, desne su frakcije bivšeg SKH-a te svaka na svoj način kroz oportunističko i konvertitsko djelovanje saveznici su i sponzori katoličke crkve. Da tome nije tako, primjerice, sporni Vatikanski ugovori nebi se instalirali u pravne sustav hrvatske države te poput virusa ušli u sve institucije sustava i tamo uništile ionako deficitarnu sekularnost. Treba biti iskren, pa zbog povijesne istine navesti i činjenicu kako je ova hrvatska država već odavno pogazila svoju ustavno utvrđenu sekularnost (ustavni princip odvojenosti crkve od države, članak 41. Ustava RH). Dogodili se davno prije spomenutog Vatikanskog ugovora, još u doba realizacije monstruoznih državnotvornih ideja Franje Tuđmana. Možda najbolji primjer državne protustavnosti i protuzakonitosti, odnosno, kršenja Ustava od strane same države, je u pogledu odnosa državnih službi (vojske i policije), prema organizaciji crkve.
Možda široj javnosti nije baš poznato, no usprkos formalnoj sekularnosti, hrvatska vojska i policija ne samo da već više od dvadeset godina pohodi razne crkvene mise, razna vjerska hodočašća već ima, vjerovali ili ne, čak i svoga sveca zaštitnika. Naime, policija i vojska tamo još od 1992., naravno, pod uticajem dijela klera katoličke crkve te podrškom tadašnjeg vladajućeg HDZ-a, za svoga sveca zaštitnika uzela je Svetog Mihovila. Policija je čak za svoj dan osnutka uzela i datum rođenja spomenutog sveca (23.9.), tako da nam se rođendan policije i sveca izjednačio. Dakle, još u samim počecima "neovisne" i "samostalne" hrvatske države, hrvatska država je 'pljunula' na svoj Ustav i teško prekršila jedan od njegovih najmodernijih demokratskih principa sekularizma. Ta državna protustavna rabota, to gaženje ustavnosti, nastavlja se i dalje. Ne čudi zato što nam se je ovih dana na društvenim mreža pojavila slika na kojoj je vidljivo da grupa pripadnika hrvatske policije na svojim uniformama ima stavljenje krunice te prisustvuje misi u jednoj katoličkoj crkvi. Dežurni državotvorni dušebržnici, domoljubni jurišnici svih profila, u tome očiglednom protustavnom činu, u toj 'ugrozi' hrvatske države, ne vide ništa sporno. Odjednom, kad je u pitanju putem državnih službi perfidna klerikalizacija najveće od svih svetinja, hrvatske države, naše političke elite složno i savršeno šute.
Nikoga od Račanovih i Tuđmanovih političkih baštinika nije briga što se državni sustav, koji bi trebao biti sekularan, pretvara u teokratski sustav pod dominacijom katoličke crkve. Kako je počelo, možemo očekivati da će katolička crkva po uzoru na islamske organizacije u pojedinim zemljama, možda pokušati od hrvatske policije stvoriti i svoju vjersku policiju. Ono što se mora primijetit, a što itekako zabrinjava, to je da su na dobrom putu da taj cilj u budućnosti i ostvare. Korak od religijske indoktrinacije policije koja se već dobrano provodi do njihove buduće vjersko-ćudoredne aktivnosti sve je bliže. Crkva je već u vrtićima, osnovnim i srednjim školama, u bolnicama i u svim onim područjima i društvenim institucijama koje bi trebale biti sekularne. Crkva je posvuda, osim tamo gdje bi prema Bibliji i prema svakom demokratskom i modernom ustavu trebala i morala biti - u crkvi.