Zastupnički dom američkoga kongresa u četvrtak je izglasao ukidanje tzv. Obamacarea. Glavna zasluga Obamacarea sastojala se u odredbi da (privatne) osiguravajuće kuće ne smiju diskriminirati korisnike na temelju postojećih stanja. Situacija prije Obamacarea bila je takva da bi osiguranja, motivirana (izvjesnim) troškovima liječenja naprosto odbijala osigurati ljude s izvjesnim dijagnozama ili im nuditi nepodnošljivo visoke premije, u praksi im onemogućavajući osiguranje i liječenje. Posebno je gnjusan primjer silovane žene kojoj je prepisana profilaksa protiv HIV-a i AIDS-a (što je standardna praksa), da bi je potom osiguravajuće kuće odbile osigurati pod izlikom da "boluje od AIDS-a".
No, sada sve to pada u vodu i privatna zdravstvena osiguranja ponovno su slobodna naplaćivati više (bez maksimalnog ograničenja koliko više) premije svima koji nemaju tu sreću da su savršeno zdravi.
Popis "postojećih stanja" uključuje kronična i urođena oboljenja i stanja poput astme, autizma, celijakije, dijabetesa, raznih oblika invaliditeta, srčanih mana, psihičkih bolesti, ali i - trudnoću. Zašto je trudnoća posebno problematična u ovome kontekstu? Zato jer, za razliku od svih drugih navedenih "postojećih" stanja, ona ni približno podjednako ne zahvaća žene i muškarce - no to je sasvim u skladu s republikanskom politikom postupnog ukidanja svih reproduktivnih prava. Ukratko, ovakav zakon novčano kažnjava bolesnike zato što su bolesni, a kažnjava i rađanje djece.
Ukoliko se pitate unutar kojega moralnog okvira postaje poželjno tisuće, odnosno stotine tisuća ljudi osuditi na bolnu smrt (procjene s početka godine spominju brojku od 44 tisuće godišnje), nitko ga ne objašnjava bolje od republikanskog zastupnika Moa Brooksa iz Alabame: "Ljudi koji žive dobrim životom ne pate od postojećih stanja!"
Legitimno je pitati zašto se bavimo problemima SAD-a kad imamo dovoljno onih iz domaćeg uzgoja. Odgovor je da se u domaćim slobodnotržišno nastrojenim krugovima (dakle, dominantnoj politici) SAD prečesto navodi kao primjer tržišnih i inih sloboda i društva kakvome bi i RH trebala težiti. No, situacija sa zdravstvenim osiguranjem i katastrofa koja upravo prijeti svima siromašnijima od (više) srednje klase (što je američka većina) u razvijenoj zemlji koja ima najveći postotak stanovništva bez zdravstvenog osiguranja i skrbi odlično ilustrira neoliberalni san potpuno privatiziranoga zdravstva nakon što se uklone i posljednje prepreke stavljanju profita ispred ljudskih života. Ukratko - proces koji se odvija i na našoj periferiji ovako izgleda doveden do svoga (neki bi rekli logičnog) kraja: novčana kazna za bolesti ili rađanje djece.
Ili, rječnikom tržišnih talibana: SLOBODA.