Parlamentarni rad

Protiv poskupljenja naknada u bankama

  • 18. 02. 2021.
  • Piše: Radnička fronta

U Saboru ali i šire mnogi govore o potrebi rezanja raznih davanja, naknada, zbog krize, pada poslovanja, pada prihoda… No od trbuhozboraca kapitala nećete čuti o potrebi pojeftinjenja preskupih bankarskih usluga - naknada za otvaranje računa, naknada za vođenje računa, za podizanje gotovine s tekućih računa, za prebacivanje novca s računa na račun u drugoj banci, za dizanje novca na bankomatu druge banke. A od 1. ožujke uvode se i nove naknade i poskupljuju stare... Banke naplaćuju mjesečno stotine kuna poslovnim i neprofitnim osobama za digitalne usluge, za koje nisu potrebne naknade, koje nemaju nikakvog opravdanja, a itekako opterećuju samozaposlene i male obrtnike. No nitko od trbuhoboraca kapitala neće to postaviti kao pitanje.

Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić na tu će temu reći da je to – stvar tržišta. No ne čini se baš niti da se radi o tržištu, već međusobnom dogovoru banaka, jer sve uvode nove naknade unutar pola godine. Supervizija pak nikad nije nametnula bankama, što je trebala - a to je da kroz naknade iskazuju stvarni trošak vrijednosti transakcije, a ne da ih banke mogu određivati potpuno proizvoljno.

Ali kome banke naplaćuju i dižu naknade? Ne najbogatijima, već upravo suprotno - najsiromašnijima. Banke oslobađaju plaćanja naknade najbogatije klijente – za njih nema naknada za podizanje velikih iznosa. Svoje "potkoženije" klijente banke ne diraju kako ne bi prebacili svoje novce u druge banke.

Nema apsolutno nikakvog opravdanja da su cijene održavanja računa tako visoke i da u krizi u kojoj se nalazimo još rastu! No banke to pravdaju padom svojih ekstra-dobiti. Prema podacima HNB-a u 2020. u prvih 9 mjeseci bankama je smanjena dobit za oko 44%. No njihova ukupna imovina je porasla - za 4,6% (za 20 milijardi kuna).

Bankama ide itekako dobro, a pad prihoda automatski prebacuju na najsiromašnije. Ukupan komercijalni bankarski sektor u 2019. godini imao je skoro 20 milijardi kuna prihoda i ukupnu neto dobit od 5,6 milijardi (istu dobit su banke imale i godinu prije). Uistinu je malo poslova i sektora u kojima se ostvaruje dobit od skoro 30%.

Silni zarađeni kapital uglavnom završi izvan Hrvatske. Dobit završi po dividendi isplaćena stranim vlasnicima. Ovaj novac se ne investira u domaću privredu, pokretanje domaće proizvodnje, poljoprivredu, zelenu reindustrijalizaciju. Poslovne su politike banaka potpuno oprečne razvojnim potrebama Hrvatske. Nepovoljna ekonomska struktura je, između ostalog, refleksija sustava u kojem banke financiraju uvoz iz svojih domicilnih zemalja, financiraju svoje proizvođače, a ne razvoj hrvatske privrede.