Hamid Takvai o borbi protiv kapitalizma i političkog islamizma

Hamid Takvai o borbi protiv kapitalizma i političkog islamizma

Ekskluzivni intervju za Radničku frontu s Hamidom Takvaiem, čelnikom Radničke- komunističke partije Irana

Naši čitatelji znaju za postojanje Komunističke partije Irana, ali manje je poznato da u Iranu aktivno djeluje i Radnička-komunistička partija (RPI). Kako je nastala vaša partija i po čemu se razlikuje od ostalih lijevih stranaka?

RPI je ustanovljena 1991.g. Lider, teoretičar i osnivač RPI bio je Mensur Hekmat koji je preminuo 2002.g. Termin “radnički komunizam” koristi se zbog razlikovanja od ostalih grana komunističkog pokreta poput proruskog, prokineskog ili proevropskog, čija era je, nakon sloma Sovjetskog Saveza, završena. Naše mišljenje je da je radnički komunizam samo drugo ime za komunizam opisan u Komunističkom manifestu.

Izvorna Komunistička partija Irana osnovana je 1983.g. a Mansoor Hekmat je bio suosnivač i vođa partije. RPI je bio frakcija unutar Komunističke partije otprilike dvije godine prije odvajanja. Većina rukovodstva i kadra slijedila je Mensoora Hekmata i utemeljila novu partiju.

Glavna razlika između nas i ostalih lijevih stranaka leži u tome što mi vjerujemo da komunizam nije doktrina već socijalni pokret, pokret moderne industrijske radničke klase protiv kapitalizma. Mislimo da većina različitih verzija komunističkog pokreta poput staljinizma i maoizma nisu revizije marksizma kao takvog, niti je to stvar krivog razumijevanja ili interpretiranja marksizma, već su oni zapravo grane drugih lijevih pokreta poput nacionalizma, reformizma itd. Staljinizam ili maoizam nisu revizionističke interpretacije Marxa, već otimanje marksizma od strane socijalnih pokreta u svrhu ispunjavanja vlastitih agenda.

Kakav je današnji politički položaj RPI u Iranu?

Kada je naša partija osnovana 1991. ono što je bilo znano kao komunizam bilo je svugdje u odstupanju. Stup postojećeg komunizma je kolapsirao, a tržišni liberalni kapitalizam se činio kao jedino rješenje za čovječanstvo. Naš prvi izazov bio je oživljavanje Marxovog (radničkog) komunizma u Iranu i drugdje. Mi smo u Iranu sada glavna lijeva partija s izgrađenom socijalnom bazom u radničkoj klasi i sa značajnim popisom aktivnosti i postignuća na raznim frontama klasne borbe poput one za emancipaciju žena, protiv političkog islama, protiv smrtne kazne, za prava djece, migranata i izbjeglica. Spasili smo mnoge žrtve Islamske republike od egzekucija i kamenovanja, praktički smo zaustavili kamenovanje u Iranu, zaustavili smo šerijatske sudove u Kanadi i pomogli tisućama izbjeglica i imigranata iz Irana i drugih islamskih država da pronađu utočište u Evropi i Kanadi. Imamo svoj TV kanal koji 24 sata emitira program u Iranu, Srednjem istoku i Evropi a publiciramo i tri tjednika. Također smo inicirali i podržavamo cijeli niz komiteta i organizacija poput Međunarodnog komiteta protiv smrtne kazne, Međunarodne federacije iranskih izbjeglica, Radničku mrežu solidarnosti za Srednji istok i sjevernu Afriku i Vijeće bivših muslimana - međunarodna ateistička i antiislamistička organizacija koja djeluje u dvadestak zemalja svijeta.

Kakav je odaziv Iranaca na vaše protestne inicijative i akcije?

U stalnom smo kontaktu s mnogim aktivistima u radničkom pokretu i drugim radikalnim pokretima u Iranu. Naše politike i slogane preuzimaju prosvjednici i aktivisti čak i drugih opozicijskih stranaka. Naš TV kanal gledaju stotine tisuća u Iranu (i Afganistanu) a mnogi naši članovi popularni su, ne samo u Iranu, već i u u inozemstvu. Svejedno, odnos političke moći je takav da ne dopušta masovnu otvorenu podršku, ne samo našoj partiji već i bilo kojoj drugoj lijevoj opciji.

Kako ocjenjujete sadašnju američku politiku prema islamskom režimu u Iranu, koja je kritička, baš poput vaše?

Mi smo protiv ekonomskih sankcija, ali istodobno ne dopuštamo da one bude isprika islamskom režimu za sve probleme i ekonomske nedaće koje je on priuštio narodu. Islamska republika odgovorna je za sve patnje iranskog naroda, i kao i u većini diktatura, pokušava stvoriti i ocrniti vanjskog neprijatelja da skrene pažnju ljudi u Iranu i svijetu. U sukobu Amerike i saveznika s jedne strane te političkog islamizma s druge strane mi osuđujemo obje strane. Tu globalnu konfrontaciju zovemo ratom terorista, ratom između militarističke, hegemonistčke politike SAD i saveznika s islamskim terorizmom. Ni sadržajem ni ciljem naša politika nije slična onoj američkoj, dapače, one su potpuno suprotne. SAD rade pritisak i sankcije iranskom režimu u svrhu da ga vrate na pregovore koji bi pogodovali američkoj vladi. Mi, naprotiv, želimo svrgnuti islamsku republiku. Američka vlada je ponajviše odgovorna za stvaranje političkog islama i islamističkih država te ih i dalje želi “krotiti” u okvirima svoje reakcionarne politike na Bliskom istoku. Podjednako se želimo osloboditi američke politike I islamske republike.

Kakva je današnja pozicija žena u Iranu? Koliko ste uspješni u borbi za njihova prava?

Žene u Iranu službeno su i zakonski podređene muškarcima. Nije im dozvoljeno udati se, rastati se, raditi čak ni putovati bez dozvole muškog člana obitelji. Moraju nositi hiđab, ne mogu hodati cestom uz muškarca, ne mogu prisustvovati sportskim događajima, ne smiju čak ni pjevati. Islamska republika je jedna od najmizoginijih država na svijetu. Samo mjesec dana nakon što je islamski režim došao na vlast, žene su organizirale snažan i dalekosežan protest protiv hiđaba. Bio je to prvi masovni protest protiv novog režima. Ženski pokret u Iranu aktivan je još od tog razdoblja. Također podupiremo Femen pokret, a angažirani smo i u drugim zemljama protiv religijskih zabrana i protiv muškog šovinizma.

Postoji li značajnija razlika između položaja žena u Iranu i onog u Saudijskoj Arabiji?

U određenom aspektu položaj žena u Saudijskoj Arabiji je gori od oniog u Iranu npr. zabrana mogućnosti dobivanja vozačke dozvole koja je tamo tek nedavno ukinuta. U osnovi njihov položaj je sličan jer oba su društva ukorijenjena u islamskom seksističkom stavu prema ženama i islamskim mizoginim zakonima. Ukoliko je status žena u Iranu relativno povoljniji to je stoga što organizirani ženski protesti ne dopuštaju režimu daljnje provođenje diskriminatorne politike.

U Iranu djeluje široko aktivan pokret za ostvarenje ženskih prava poput borbe za ukidanje obaveznog vela i spolnog aparthejda.. Jedan od režimskih slogana je da je hiđab udarac u usta Velikog Sotone. To je primjer korištenja anti- američke propagande za suspenziju ljudskih prava.

Smatramo da je mizoginija islamske republike jedan od njenih stupova pa je stoga borba za ženska prava ujedno i borba za rušenje islamskog režima. To je ujedno i najznačajnija razlika o kojoj ste pitali, odnosno, nije sadržaj mizoginih politika različit, već je različito njihovo korištenje i primjena.

Što je s pravima manjina?

Manjine nemaju prava u Iranu a neke od njih poput Bahai i LGBTQ+ zajednica nemju čak ni pravo na život. Islamska republika je ultra reakcionarna i fundamentalistička vladavina koja ne priznaje jednaka prava čak ni sunitskim muslimanima.

Koliko je poznato, vaša partija morala je u ilegalu čak i u egzil. Koji su uzroci takvom stanju i kakva je situacija danas?

Od samog početka naša partija kao i druge lijeve političke organizacije bile su u Iranu ilegalne. KPI je utemeljena u kurdistanskom dijelu Irana koji je pod kontrolom naoružanih partizana, dok je naša RPI osnovana u Švedskoj. Vodstvo i glavni komiteti partije još su u inozemstvu dok su lokalni lideri zajedno sa članstvom aktivni u zemlji i inozemstvu.

Kakva je budućnost vaših političkih aktivnosti? Ima li vaša partija odgovor za ekstremni islamski fundamentalizam i terorizam koji se širi svijetom?

Dopustite mi da krenem od drugog dijela pitanja. Naša partija je globalno jedna od najaktivnijih organizacija koja se bori protiv političkog islama. Uključeni smo u širok međunarodni pokret protiv islamizma i Islamske republike u Iranu i u mnogim zapadnim zemljama uključujući Kanadu, Njemačku, Veliku Britaniju, Švedsku i Norvešku.

Naš prioritet je borba protiv kapitalizma, njegovih doktrina i svjetonazora. Kritički smo analizirali i kritizirali neoliberalizam, multikulturalizam, globalne ekonomske krize, 11.9. kao i američki napad na Irak i Afganistan koji su potom uslijedili. I recentnije, antiimigrantski rasizam i trampizam. Također smo aktivno poduprli progresivne pokrete poput Occupy Movement u SAD i Evropi, pokret Charlie Hebdo, revolucije Arapskog proljeća i nedavne pobune u Iraku, Libanonu i Siriji. Razjašnjavanje korijena i sadržaja tih događaja te njihovog političkog značenja i učinaka u klasnoj borbi u Iranu i svijetu dio je naših redovitih rasprava, literature i publikacija.