Danas su, povodom Dana antifašističke borbe, Katarina Peović (RF), nositeljica liste za VIII. izbornu jedinicu u okviru zeleno-lijeve koalicije (Možemo, NL, RF, Orah) i kandidati na toj listi Katarina Pavičić-Ivelja (RF) i Nemanja Cvijanović (Nova ljevica) održali konferenciju za medije na Jadranskom trgu u Rijeci.

Katarina Peović naglasila je da je antifašizam borba za pravednije društvo, solidarnost i jednakost. Zapitala se što znači antifašizam u crvenoj Rijeci, Kvarneru i Istri, u djelovima Hrvatske koji nominalno i deklarativno stoje uz antifašističke vrijednosti? Ovdje se više nego igdje drugdje može vidjeti kako je antifašizam borba za bolje materijalne  uvjete života za sve, a ne prigodničarsko prisjećanje i muzealizacija. Antifašizam je borba za manjine, reproduktivna prava, veće plaće, protiv privatizacije i komercijalizacije svega  Jačanje desnice u Rijeci, Istri i Kvarneru posljedica je ugrožavanja tih vrijednosti.

Osvrnula se i na optužbe Vojka Obersnela da je Radnička fronta salonska ljevica i da RF-a nije bilo nigdje kada su se se postrojavali crnokošuljaši i kada su napadali EPK,, te je pozvala Obersnela da s njima svake godine bude na  Bleiburgu gdje crnokošuljašima gledaju u lice, dok se Obersnelu dio Armadinih navijača bez konzekvenci postrojavaju s natpisom HOS i Za dom spremni na Domovinskom mostu.

Gradonačelnik bi se trebao zapitati zbog čega crvena Rijeka klizi desno, pa se nalazimo u situaciji da moramo odgovarati na konzervativni katolički fundamentalizam, pojave poput Marina Miletića koji vrbuje gimnazijalce ili napade na reproduktivna prava žena Imovinskog pokreta. Nominalna ljevica prigodničarskog antifašizma su-odgovorna je za takvo stanje. Zbog svega toga Istra, Kvarner i Rijeka pravu ljevicu čeka. A prava ljevica je tu! zaključila je Peović.

Nemanja Cvijanović, riječki umjetnik, najpoznatiji po projektu postavljanja zvijezde na riječki neboder u sklopu EPK, rekao je da građani Rijeke, Istre, Primorja i Gorskog Kotara dobro znaju zašto je antifašizam duboko ukorijenjen u naše društvo.

“Naši djedovi i bake iskusili su fašizam na svojoj koži. Moja baka i djed kao i mnogi drugi Rabljani, bili su deportirani u njemački radni logor gdje je rođena i moja teta. Bakina sestra preživjela je koncentracijski logor Dachau i vratila se s istetoviranim brojem na ruci. Ne smijemo dozvoliti da se taj dio povijesti zaboravi kao ni da se pokušaji restauracije ideologije fašizma i nacizma toleriraju u suvremenom društvu” – kazao je Cvijanović.

Doktorandica na riječkom sveučilištu i feministička aktivistkinja, Katarina Pavičić-Ivelja, smatra da kada govorimo o antifašističkom nasljeđu Hrvatske, ne smijemo zaboraviti da je antifašizam uvijek bio usko vezan i uz ženska prava. Zahvaljujući antifašističkoj borbi žene su izborile pravo glasa, ali i pravo na pobačaj.

Proteklih godina pobačaj ne prestaje biti goruća tema u javnom diskursu. Uz jačanje desnice, svjedočimo sve jačem udaru na ženska prava kroz sve teži pristup pobačaju na zahtjev što zbog cijene, što zbog sve većeg broja priziva savjesti. Takva praksa nije izostala ni u trenutnoj utrci za mjesto u Saboru što se može vidjeti i u kampanji Miroslava Škore koji bi ženama oduzeo pravo na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu i u slučaju pobačaja, te od žena prvo zahtijeva pristanak njihove obitelji. U cijeloj priči, ženske glasove se sve više pokušava utišati. U svakoj državi koja poštuje načela slobode i ravnopravnosti, takvo nešto u potpunosti je nedopustivo. Politički poeni ne smiju se skupljati na načine koji ugrožavaju sigurnost i zdravlje žena. Krajnje je vrijeme da žene ponovo preuzmu vlast nad svojim tijelima. Kako bi se to postiglo, antifašizam, ne smije biti prigodničarski i postojati samo određenih dana. Antifašizam mora postati naša svakodnevna praksa, a to znači i zalaganje za siguran, besplatan i svim ženama dostupan pobačaj.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?