Neki dan je ministar financija priznao da bi se hrvatsko gospodarstvo trebalo orijentirati na izvoz i na vlastitu industriju. No upravo brodogradnju kao jednu od rijetkih izvoznih industrija sustavno gasi i taj ministar Marić, a devastacija kreće još od Milanovićeve vlade. Zoran Milanović je 2013. godine posjetio Trogir i tada izjavio da je Končar budućnost hrvatske brodogradnje. S radnicima Brodotrogira smo provjerili kako ta „budućnost” izgleda.

Radnička fronta razgovarala je s radnikom Brodotrogira, koji je želio zbog vlastite sigurnosti ostati anoniman, da se naglasi samo jedna stvar „da je on član Sindikata metalaca Hrvatske“. Glavna tema razgovora bila je zabrinjavajuće stanje u tom brodogradilištu.

Dotakli smo se i odnosa sindikata prema radnicima, jer kako kaže naš radnik, to je jedan od važnijih razloga njegovog nezadovoljstva.

Sindikat koji bi trebao zastupati prava radnika i osigurati im socijalni mir ne djeluje u tom smjeru. Oni koji bi trebali voditi borbu za očuvanje radnih mjesta ne rade ništa po tom pitanju. Postali su nedostupni za radnika koji je ostao sam u svojoj borbi. Otpuštanja su se nastavljala, ljudi su izgubili nadu i povjerenje u sindikat i utihnule su informacije iz Trogira.

Trogir je za javnost prestao postojati, a svaka kritika je izostala.

Kao primjer možemo navesti jedan prividno dobar potez sindikata. Zakazali su sastanak s Končarom, da razgovaraju o „budućnosti brodogradnje“ u Trogiru i tekućim problemima. No, na molbu radnika da prisustvuju sastanku s Končarom, sindikat je, sasvim uobičajeno za njih, to u potpunosti ignorirao. Sastanak se održao bez prisustva radnika.

Što se dogodilo na tom sastanku? Još uvijek nemamo informaciju, ali po današnjem lošem stanju u brodogradilištu možemo zaključiti kakvi su rezultati toga sastanka.

Iako se Končar hvali u medijima kako sve radi da bi brodogradnja u Brodotrogiru opstala, zapravo i najnovije partnerstvo s ukrajinskom firmom zvuči kao manevar do lakšeg zatvaranja proizvodnje. Jer ukoliko netko zbilja ima plan zadržati brodogradnju u Trogiru, trebao bi zadržavati radnike, a ne otpuštati ih i tjerati iz brodogradilišta.

Radnika je sve manje, a odlaze i oni s kojima smo bili u kontaktu još od 2018. kada smo počeli pratiti situaciju u Brodotrogiru. Naš sugovornik je jedan od rijetkih radnika koji je usprkos svim nedaćama ostao.

Od 2018. pratimo otpuštanja radnika, smanjivanje proizvodnje, a devastacija brodogradnje datira još dalje, najmanje u 2014. uz privatizaciju kada su brodogradilišta predana iz ruku države „poduzetnicima” poput Končara, koje brodogradnja očigledno najmanje zanima.

Kako je danas raditi u tom brodogradilištu, što „šefovi“ poduzimaju i kakva je situacija u Trogiru danas, saznat ćemo u razgovoru s našim radnikom.

1. Što se trenutno zbiva u Brodotrogiru?

I dalje je na snazi Končareva politika uništavanja brodogradnje, a koja se prvenstveno provodi kroz daljnja otpuštanja radnika. Nakon zadnjih otpuštanja pred Novu godinu 2019. preostalih radnika bilo je oko 670, a danas se brojka spustila na 370 radnika, raspoređenih po ostalim „preživjelim” sestrinskim firmama.

Radnici društva Brodotrogir Hull d.o.o. nalaze se u neizvjesnoj situaciji, plaća za drugi mjesec još nije isplaćena, dio radnika je otišao na godišnji, jer novaca nema, nadajući se da će se situacija riješiti dok se vrate na posao.

Kako kaže njihov direktor, novaca nema, oni nisu „rentabilni” i „ne zarađuju za svoju plaću”.

Dio radnika je poslan na teren: Rijeka, Njemačka, Hotel Medena, a dio radnika iznajmljeno je da rade u remontu za firmu Adria dox.

Kako za svoj rad nisu plaćeni, pitam se gdje završavaju novci koji oni zarađuju na terenima, a plaće ne dobivaju.

Hull je bio nosilac velikog dijela posla u Brodotrogiru i ovim potezom postaje upitno što će biti s krovnom firmom Brodotrogir d.d. i Hrvatska brodogradnja Trogir i HBT koja je obavljala prateće poslove (uslužne djelatnosti). U opasnosti je i njihov daljnji opstanak.

2. Postoje li narudžbe za gradnju brodova?

Po mojim saznanjima nema narudžbi. Kako se čuje, Končar brodove više neće raditi jer ne želi trošit svoje pare. A novca od države neće dobiti jer više nema jamstava.

Sve je samo „rekla-kazala”, no ono što se čuje da je direktor Tramontana htio ugovoriti dva polarna kruzera ali ne nalazi razumijevanje kod gazde. Jer kako kaže Končar, nema jamstava za Brodotrogir.

Također saznajemo da je Končar nedavno u Hotelu Medena, kojega je također vlasnik, članu uprave Brodotrogira Tramontani postavljao pitanja o tome rade li još ljudi u Brodotrogiru te se iščuđavao zašto već nisu poslani kućama.

Svima je jasno od početka da Končara ne zanima brodogradnja, pa već je 2014. godine otvorio luksuznu marinu na području dijela brodogradilišta.

Brodotrogir Cruise d.o.o. pak radi male brodove, jahte od 60 metra za naručioce iz Krila Jesenice. Ostalo je za završiti dvije jahte , a nakon toga je daljnje naručivanje upitno.

3. Što je s plaćama? Čujemo da se one dodatno smanjuju.

Zavisi od mjeseca od mjeseca, zavisi od otpremnina koje se moraju isplati ljudima. BRODOTROGIR CRUISE d.o.o. jedino dobiva punu plaću.

4. Zašto se stalno pojavljuju planovi za „zbrinjavanje” ljudi, odnosno poslovne politike smanjivanja broja zaposlenih?

Jer kako ste i sami rekli brodogradnja nije ono čime se Končar misli bavit.

Za kraj poručujem gospodinu Milanoviću, bivšem primjeru današnjem predsjedniku: „Kmetovi Brodotrogira, vas pozivaju da ponovo posjetite Trogir i provjerite svoju izjavu iz 2013. godine, da je Končar budućnost hrvatske brodogradnje. Dođite i vidite kako danas ta budućnost izgleda!“

Končaru država u jeku „korona krize” otpisuje stotine milijuna kuna dugova, a on radnicima ne isplaćuje plaće, plače koje su se svedene na minimalac.

Uvijek ista priča samo su različite okolnosti. Država je uvijek na strani kapitala i "poduzetnika", a protiv i na štetu radnika.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?