Kad će neko mislit na nas radnice u shoping centrima,ili kvartovskim dućanima,nema tu kraja.Ja radim u stranom lancu mali kvartovski dućan nesmijem ga ni spomenut. Naizgled sve je divno,jedna osoba radi za 4-5ljudi,sve to mora stić u onih sedam sati plaćenih,ako ne,a niko to nemože jer nismo hobotnice...dolazi ranije i izlazi znatno kasnije a to je besplatno.Ako nećeš idi daj ima ko hoće..
Po 15-20dana nevidimo slobodnog dana,na poslu smo po 10-12 ili više sati dnevno.Uprava pokaže ćiste papire oni su strana grupacija niko se ne mješa.Plaća je s prijevozom oko 3000tisuće.Nemamo ni onu polasatnu pauzu koja postoji u ugovoru o radu,ta pauza je:ZAGRIZI SAKRI IDE KUPAC,OSMJEH PUNIH USTA IZVOLITE....PA OPET ZAGRIZ ĆUĆNEŠ ISPOD KASE DA TE KAMERA NE VIDI.Osmjeh za kupca je važan.Voditelji nas stalno vrijeđaju mi smo spore i treba nas otjerati.Nema lijepe rijeći.Meni to ne smeta već mi se godinama rugaju oni koji zatvor zaslužuju,moram radit,al MENE MUĆI ŠTO JE MOJE DJETE SAMO I ĆEKA ME A NEMA ME JA KAO I MNOGE MAJKE OPLAKUJEM SVAKI PRODUŽENI NEPLAĆENI SAT SVAKU NEDJELJU KAD ŠKOLA I VRTIĆ NE RADE I NISAM SA DJETETOM U PARKIĆU A DRUGE NEKE JESU I DOĐU KUPITI SLADOLED KOD MENE..
Mi smo roblje,nije samo Todorić.Mi smo roblje....odgajamo izgubljenu osamljenu djecu,puno nas je i šutimo da saćuvamo hranu one tri tisućice....Jeftino prodani.