Autor: V. Z.
Dođeš iz Hrvatske u Njemačku na rad kao i mnogi drugi. Njih na tisuće i tisuće, koji odlaze u potrazi za boljim životom. U Hrvatskoj ti o Njemačkoj govore i pišu sve pozitivno, ne spominju nikakve negativnosti. Njemačku prikazuju kao zemlju 'sreće i blagostanja', kao ekonomsku silu, uzor budućnosti koji moramo maksimalno slijediti. A onda, kad se nađeš u toj Njemačkoj, kad počneš tamo raditi i živjeti, onda se dogodi šok. Pravi pravcati šok, koji te duhovno potrese jer ti dovodi u pitanje vjerodostojnost ili realnost vlastitog svjetonazora, pogleda na život. Padaš u nevjericu i ostaješ totalno zbunjen. O čemu se radi? Sve ono što su te o nekim ličnostima, konkretno, ljevičarskim, učili kroz školu, crkvu i vojsku, što su ti plasirali kroz medije i što se vjerovalo u društvu u kojemu si se kretao, pokazalo se kao iluzija, obmana i glupost.
Tako je meni bilo s likom i djelom Karla Marxa u Njemačkoj. I to ne bilo kojoj Njemačkoj, već u ujedinjenoj i modernoj, današnjoj Njemačkoj. Shvatio sam da je lik Karla Marxa u Njemačkoj još uvijek aktualan i priznat. I ne samo lik već i njegovo djelo, njegove ideje i vizije.
Dvadeset i više godina, mene, moju generaciju, kao i generacije poslije moje, trovali su lažima i besmislenim izmišljotinama o Karlu Marxu i drugim ličnostima iz povijesti radničkog i socijalističkog pokreta. Bila je to rabota tadašnjih, ali i sadašnjih šovinističkih (hadezeovskih) vlasti. Usađivali su nam u mlade mozgove predrasude i zablude o Marxu i drugima. Prisilili su nas da još kao djeca odbacimo njihove humane i progresivne teorije i programe kao nešto 'zastarjelo', 'suludo', 'nepravedno' i 'zločinačko'. A onda, šok, u svijetu za koji ti govore da je najbolji od svih svjetova, u 21. stoljeću, u Njemačkoj, doživiš da Marxa cijene i poštuju i to ne tajno nego javno. I to ne samo njemački starci, već i njemačka mladost. Mladost koja je i visoko obrazovana i iz svih slojeva i dijelova Njemačke. Doživiš i to, zapravo, saznaš da u njemačkom parlamentu postoji i stranka (Die Linke) koja se hrabro i ponosno bori za Marxa i njegovu ideju socijalizma.
Nevjerojatno je sve to. Za većinu nas, ne samo iz Hrvatske već i iz cijele bivše Jugoslavije, pogotovo za nas mlađe, to je nešto što nam otvara oči. Prvi puta do sada mnogi od nas progledaju, istina dolazi do našeg razuma i svijesti. Jer, kako protumačiti samom sebi da tako moderan svijet poput Njemačke poštuje, a ne odbacuje Marxa, a svijet iz kojega dolazimo za Marxa neće ni da čuje, po njemu pljuje, psuje ga i proglašava zlom, jednim od najgorih u ljudskoj povijesti. Marx je za naše elite 'neprijatelj hrvatstva', smrtni neprijatelj hrvatske kulture i tradicije, posebno one staleške i klasne (feudalne, kapitalističke, plemićke, tajkunske). Kako si objasniti to da se slike Marxa nalaze u mnogim njemačkim gradovima i to javno, na ulicama i trgovima, a da to nikome od njemačkih građana ne smeta, nitko se tome ne protivi. Kako to da spomenuta parlamentarna stranka Die Linke (Ljevica), njemačka parlamentarna stranka, veliča Marxa i njegovo učenje, a da je nitko ne smatra 'nemodernom' i 'zločinačkom'. Za usporedbu, kod nas se takve stranke (za sad vanparlamentarne) i njihovo članstvo prikazuju kao nešto loše, anahrono i necivilizirano.
Dakle, na primjeru Njemačke uvjerljivo se vidi da se Marx tretira kao pozitivna povijesna ličnost, a njegova znanstvena teorija socijalizma kao moderna, vidi se da ga prihvaćaju i mladi Nijemci, te da su njegove ideje u programu jedne njemačke stranke (koja je među tri ili četiri vodeće po političkom utjecaju u suvremenoj Njemačkoj). Možda je krajnje vrijeme da se i Hrvatska ugleda na Njemačku, da dio mladih ljudi, progresivnih pojedinaca i grupa prihvate kao svoje uzore one ličnosti (Marx, Engels...) i onu ideju (marksizam) koje su Nijemci (jedan dio koji se povećava uslijed krize kapitalizma, neoliberalne reforme Agenda 10 te Hartz IV) već odavno prihvatili i za koju se bore.