Autor: Branislav Maričević
Jučer je odlukom zagrebačke gradske skupštine izglasana promjena imena Trga maršala Tita i danas ćemo opet moći čitati komentare kako se mi u Hrvatskoj bavimo nebitnim i nevažnim stvarima poput ustaša i partizana dok se drugdje u razvijenom zapadnom svijetu bave ozbiljnim ekonomsko-političkim pitanjima. S obzirom na logiku medijskog izvještavanja sumnjam da će itko primijetiti da su jučer zastupnici i zastupnice Lijevog bloka osim što su argumentirano i faktički točno branili ulogu Tita u Antifašističkom pokretu izložili i dva jako dobra prijedloga. Prvi se tiče ukidanja komunalne naknade radi pomoći radnicima i radnicama Diokija i Kamenskog koji nisu dobili svoje zarađene plaće, a drugi se tiče povećanja transparentnosti gradskog proračuna i objavljivanja svih transakcija i ugovora u realnom vremenu kako bi se minimizirala pogodovanja Bandićevim ortačkim kapitalistima.
Bilo bi idealno kada se u Hrvatskoj ne bismo morali baviti Drugim svjetskim ratom i poraženim propalim zločinačkim ideologijama ustaštva i fašizma, međutim problem leži u tome što nas na Drugi svjetski rat konstantno vraćaju opskurni političari poput Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih kojima je jedina točka programa revizija povijesti. Na sličan način djeluje i rezonira Željka Markić uz financijsku pomoć Crkve s tim da je njeno djelovanje više usmjereno na ograničavanje ženskih prava i prava seksualnih manjina. U tzv. “razvijenim državama koje se bave ozbiljnim temama“ takve osobe se marginalizira putem zakonske regulative i edukacije. U Hrvatskoj nemamo ni jedno ni drugo i za to se moramo izboriti, a to se sigurno neće dogoditi ako budemo samo šutjeli i gledali kako se normaliziraju stavovi i političko djelovanje koje se temelji na ugrožavanju tuđih prava i sloboda.