Autor: Justin Wolfers
Pionirska nova studija o konverzaciji na internetu među ekonomistima_kinjama opisuje i kvantificira kulturu radnog okruženja pokazujući razmjere otvorenog neprijateljstva prema ženama u ekonomskoj profesiji.
Alice H. Wu, diplomirana studentica koja će upisati doktorski studij sljedeće godine, završila je istraživanje na Sveučilištu u Berkeleyu (Kalifornija), a njezin rad je ovoga ljeta odjeknuo među vodećim ekonomistima_kinjama i izazvao pravu buru.
David Card, redovni profesor ekonomije na Berkeleyu koji joj je bio mentor, rekao mi je kako je napravila „vrlo uznemirujući izvještaj“.
Podzastupljenost žena na vrhunskim ekonomskim fakultetskim odsjecima već je dobro dokumentirana, no teško je bilo procijenjivati „kulturu radnog okruženja“ budući da se objektivizirajuća konverzacija rijetko javno odigrava. „Razgovore kraj aparata za vodu“ je teško proučavati, a još teže mjeriti.
No, kombinacija dva tehnologijska pomaka otvorila je nove mogućnosti za ovakvo istraživanje. Prvo, velik dio „razgovora kraj aparata za vodu“ preselio se na internet, te ostavlja za sobom „računalnu arhivu“. Osim toga, novi računalni alati su prilagođeni tako da pretražuju velike dijelove teksta, a rezultat je mogućnost kvantificiranja „tijeka“ takvih tračeva.
Wu je u svom radu o rodnim stereotipima u ekonomskom akademskom okruženju (“Gender Stereotyping in Academia: Evidence From Economics Job Market Rumors Forum”) „iskopala“ preko milijun objava/komentara s ekonomskog online foruma na kojemu se objavljuje anonimno. Ta stranica, poznata kao econjobrumors.com (puni naziv je Economics Job Market Rumors), pokrenuta je kao mjesto na kojemu ekonomisti_kinje mogu razmjenjivati 'tračeve' o onima koje se zapošljava u profesiji. Vremenom se razvio u virtualni „aparat za vodu“ koji često posjećuju profesori_ce ekonomskih odsjeka na fakultetima, diplomirani_e studenti_ce i drugi.
To je sad korisna, premda nesavršena, arhiva za proučavanje onoga o čemu ekonomisti_kinje međusobno razgovaraju. Svi postovi su anonimni, stoga je nemoguće znati jesu li autori muškarci ili žene, te koliko su reprezentativni za profesiju općenito. Doista, neki komentatori_ce možda i nisu iz ekonomske branše. No, to je aktivan i iznimno praćen forum, posebno među mlađim članovima_cama u tom području.
Wu je računalno identificirala radi li se o postovima muškarca ili žene pretragom referenci s obzirom na to uključuju li riječi “she” “her”, “herself” (ona, nju, njeno/njezino) ili “he” “him” “his”“himself” (on, njega, njegovo). Prilagodila je računalne tehnike/alate tako da izdvoje termine koji se najčešće pojavljuju u objavama muškaraca o ženama.
30 najprisutnijih riječi u raspravama povezanim sa ženama izazivaju nelagodu. Evo popisa tih riječi: „vruća“ (seksi) ženska, lezbijka, bb (internetski sleng za „bejbi“), seksizam, sise, cice, analno, udaja, feminazi, drolja, „vruća“, vagina, trudna, trudnoća, slatka, udana, neodoljiva, napaljena, zaljubljenost/napaljenost (seksualna), lijepa, sekretarica, glupa, šoping, spoj (ljubavni), neprofitno, namjere, seksi, [žena] s kojom se sastaje/ide na dejt, prostitutka.
Usporedni popis riječi povezanih s raspravama o muškarcima otkriva da ne postoji sličan neprijateljski stav. Taj popis uključuje riječi koje su relevantne za ekonomiju, kao što su: savjetnik, austrijska (škola ekonomske misli), matematičar, cijena, priručnik i Wharton (poslovna škola – alma mater Donalda Trumpa). Većina tih riječi pozitivno je intonirana (cilj, najveći, Nobel).
U svom radu, Wo kaže da je anonimnost ovih objava „eliminirala društveni pritisak sudionika_ca zbog kojega inače editiraju svoj govor“, i da joj je to vjerojatno omogućilo „da 'uhvati' što ljudi misle, a ne žele otvoreno reći").
Kako bi što sistematičnije evaluirala podteme ovih rasprava, Wu je proširila analizu na specifične riječi kako bi istražila „šire teme“ unutar rasprava. Ovaj dio analize otkriva da se rasprave o muškarcima drže tema kao što su ekonomija i profesionalni savjeti (karijera, intervju ili poslovna pozicija). Online rasprave o ženama češće su povezane s osobnim informacijama (riječi kao što su obitelj, udana ili ljubavna veza), fizičkim atributima (lijepa, tijelo ili debela) ili vezane su uz rod (rod, seksistički ili seksualno/spolno).
David Romer, vodeći makroekonomist s Berkeleya, sažeto je opisao u e-mailu ovaj rad kao prikaz „mizogine jame bez dna“. Zasigurno, online forum koji je Wu istražila vjerojatno nije reprezentativan za cijelu ekonomsku struku, premda čak i glasna manjina može kreirati neprijateljsko okruženje za žene u ekonomiji.
Janet Currie, vodeća empirijska ekonomistkinja na Princetonu (kojoj je Wu bila asistentica u istraživanjima), rekla mi je da su ovi rezultazi odjeknuli zato što su „sustavno kvantificirali ono što ekonomistkinje i otprije znaju“. Ova analiza „govori mnogo o stavovima koji opstaju u tamnim uglovima ove profesije“, kaže Currie.
Tračevi igraju važnu ulogu u svim profesijama, uključujući i ekonomsku, i često su bezopasni/benigni. No, anonimno prošireni na komunikacijskim kanalima mogu se proširiti poput požara i naštetiti ljudima i njihovim karijerama.
Silvana Tenreyro, profesorica na London School of Economics i bivša voditeljica Ženskog odbora pri Evropskoj ekonomskoj asocijaciji, rekla mi je da se „svake godine pojavi kriza ili par kriza“ zbog tračeva koji su pokrenuti na tom forumu, „na kojemu su najčešća meta studentice ekonomije“.
Neki ekonomisti smatraju da diskurs na econjobrumors.com predstavlja osvježenje. George Borjas, profesor ekonomije na Harvardu, u svom je blogu napisao kako je prošlog ljeta otkrio kako je ovaj forum „osvježenje“. Piše: „Još uvijek postoji nada za ljudsku vrstu jer gomila objava iznimno obrazovanih mladih društvenih znanstvenika pokazuje odbacivanje okova političke korektnosti i odražava svjetovne probleme koje dijele normalna ljudska bića: prestiž, seks, novac, profesionalne pogreške, tračeve, seks...“. U e-mailu nakon što je primio ovaj rad, napisao je da nije promijenio mišljenje.
Profesorica Currie je upozorila Wu da će pisanje o ovoj temi vjerojatno odvući fokus u smjeru online zlostavljanja. Wu kaže da je bila odlučna i uporna. Ako postoji optimistična priča o budućnosti ekonomije, tu priču predstavlja upravo Alice H. Wu. Neobično je da diplomski rad ima ovakav utjecaj, no ona nije obična mlada ekonomistkinja. S 22 godine prkosi stereotipu da su žene „lošije u matematici i kodiranju“, a njezina analiza pokazuje da je odlična u oba ova područja. Profesor Card ju opisuje kao „nadprosječnu studenticu“. Također, vrlo je uporna, a kada sam ju upitao je li ju seksizam koji je dokumentirala doveo do razmišljanja da preispita posvećenost karijeri u ekonomiji, odgovorila je da nije. „Vidiš da se događaju takve loše stvari i želiš dokazati“, kaže. Rekla mi je da njezino istraživanje sugerira „kako bi u ovom području trabalo biti više žena kako bi se to promijenilo“.

Evidence of a Toxic Environment for Women in Economics
Prevela:. Sanja Kovačević