Među onima koji podržavaju status quo i tumače kako nije kod nas zapravo tako loše ima različitih profila - tu su npr. Kolinda kao pripadnica blazirane političke elite, zapjenjeni desničari na veteranskim penzijama, wannabe kapitalisti koji briju na "slobodno tržište" i drugi... Naravno, dosta je teško dokazati da je u Hrvatskoj super, kad je stvarnost očito drugačija, no ljudi se trude.
Jedan od glupljih takvih pokušaja je kvazistatističko dokazivanje da su Hrvati "među najbogatijima na svijetu". Što se time želi dokazati? Pa to da nama nije zapravo loše ako se pogleda npr. Afriku (tu će, zanimljivo, prešutjeti da je i Afrika kapitalistička - kapitalizam se spominje samo kad se govori o Švicarskoj i Norveškoj) i da bolje da šutimo. Ako se netko pak pobuni, osim uvjeravanja da mu je zapravo dobro, dobit će i moralizatorsku ucjenu da zašto ne podijeli svoje "bogatstvo" sa siromašnima u Africi - kao da je sirotinja u Hrvatskoj izvor globalnih problema nejednakosti, samo zato što joj je bolje nego ljudima u Kongu.
Pa se onda npr. dokazuje da su Hrvati među "1% najbogatijih na svijetu". Takva računica je, dakako, sasvim stupidna, što može izračunati svatko tko zna osnove zemljopisa i matematike za 5. osnovne, ali to ne priječi tržišne talibane da takve budalaštine ponavljaju. Kako su očito sami preneinteligentni da sami uvide zašto je to budalaština, pomoći ćemo im.
Svijet ima oko 7 i po milijardi ljudi. Dakle, 1% svjetskog stanovništva je oko 75 milijuna ljudi. Da bi stanovnici Hrvatske bili među 1% najbogatijih na svijetu, trebali bi, sa svojih sada oko 4 milijuna i nešto sitno stanovnika biti među tih 75 milijuna najbogatijih. Dakako, takva računica odmah pada u vodu.
Naime, sama Njemačka ima više od 75 milijuna stanovnika (da ne govorimo o ostalim razvijenim i najbogatijim zemljama), tako da je nemoguće da je prosječan stanovnik Hrvatske u tih 1% najbogatijih (u njega ulaze samo pripadnici hrvatske ekonomske elite koji imaju imaju milijune - broj milijunaša na svijetu je najmanje 15 milijuna*).
Dapače, pogledamo li i neka zanimanja koja u Hrvatskoj imaju dobre plaće - npr. liječnike koji imaju plaće od, recimo, 10.000kn - to u svjetskim razmjerima nisu velike plaće. Takav doktor bi imao 120.000kn godišnje, što je za hrvatske pojmove velik novac, no to je manje od 19.000$ godišnje. U Hrvatskoj se s takvom plaćom može izvrsno živjeti (pod uvjetom da to nije jedina plaća na obitelj od 5 članova ili tako nešto), no u Americi se, recimo, 25.000$ godišnje smatra granicom siromaštva. Dakle, čak ni visoke hrvatske plaće za američke standarde (a SAD imaju 325 milijuna stanovnika, puno više od onih 75 milijuna) nisu visoke, što je vrlo dobra ilustracija toga kako su priče o tome da su Hrvati među 1% najbogatijih na svijetu obična budalaština.
No čak i kad bi to bila istina i čak i kad bi se trebali osjećati krivima što nismo u tako lošoj situaciji kao Afrika (a ne moramo - tim više što mi, za razliku od razvijenog Zapada, za afričko siromaštvo nismo nikako krivi), postoji još jedan argument zašto su takvi argumenti, kad dolaze od tržišnih talibana, komični. Naime, Hrvatska se, toliko koliko se razvila, razvila upravo u tom omraženom realnom socijalizmu (unatoč svim njegovim manama). Ono što se događa nakon 1990. je zapravo samo kretanje unazad - dovoljno se sjetiti da su nam BDP i realne plaće danas manji nego u SR Hrvatskoj**.
_____________