Autorica: Katarina Peović Vuković
Na tribini u Privredniku o imenu Trga maršala Tita Žarko Puhovski je optužio lijevu koaliciju u Zagrebu da je upravo ona odgovorna zbog promjene imena Trga. Naime, Puhovski smatra da, ukoliko je to pitanje od važnosti za tu ljevicu, onda "politička abeceda" nalaže da ta ljevica koalira s Milanom Bandićem. Drugim riječima, kako bi se ime Trga "obranilo", potrebno je platiti neku cijenu – cijena je neprincipijelno koaliranje.
No, umjesto "abecede", samorazumljivih kompromisa i sličnih općih mjesta, trebalo bi se početi pozivati na političku principijelnost – a principijelno bi bilo da ljevica ne mijenja svoje stavove kako bi zaštitila simbole. Mijenjanje imena trgova pripada u kategoriju simboličkih poteza koji radnike i radnice, siromašne i obespravljene mogu smetati, ali ne predstavljaju temelj njihova problema. Najave promjena Zakona o radu, Zakon o koncesijama, najava Poreza na nekretnine i drugi zakoni i akti pak zadiru u socijalna prava ljudi te ugrožavaju temelje solidarnosti, humanizma i demokratičnosti. No svjetonazorska pitanja se neprestano nameću i na desnici i među neoliberalima a posljedica im je neutralizacija aktualnih ekonomskih mjera koje oduzimaju zadnja prava onima koji žive od vlastita rada. Upravo to, a ne neka tvrdoglavost, dijeli ljevicu od Milana Bandića i koaliciju s njim čini nemogućom. Milan Bandić je figura koja se nikako ne može složiti s ljevicom jer potezi koje je povlačio u svojem dugom mandatu ne ostavljaju prostora za sumnju da je riječ o koruptivnom, nepotističkom političaru koji s ljevicom ne dijeli nikakve političke teme.
Da stvar dobije dozu komedije, upravo je politički analitičar Žarko Puhovski potpuno promašio u svojim procjenama dometa okupljene ljevice prije izbora, ocijenivši kako su šanse ljevice minimalne, te da će koaliciji "domet biti ulazak u mjesne odbore i Vijeća gradskih četvrti, ali da mjesto u Skupštini Grada neće dohvatiti". Upravo takve pogrešne procjene ukazuju na to da se ono što se proglašava "abecedom", poznatim načinom djelovanja u politici, općim mjestima i pravilima političkog djelovanja (koji uvijek zazivaju neku ekspertizu) na terenu ne moraju potvrditi. To pak daje nade da principijelnost može biti prepoznata. Eksperti u politici, iako još uvijek vrlo dobro prolaze, ne vode se općim dobrom već u najboljem slučaju dobrom stranke, a najčešće vlastitim dobrom. Odabir njihovih "politika" koje su prije zastupanje vlastitih interesa, moguće je sve dotle dok se politika smatra "vještinom" koju treba savladati, ekspertizom koja "balansira" između manjih zala i realpolitičkih situacija.
U drugom krugu izbora za gradonačelnika/gradonačelnicu Zagreba Radnička fronta je odbila izabrati između dva zla manje – nije dala potporu niti Anki Mrak Taritaš niti Milanu Bandiću. Oni koji sada likuju ustvrdivši kako je posljedica takve principijelnosti upravo promjena imena Trga maršala Tita, te su RF-u savjetovali da djeluje realpolitički i da pomogne izboru koji bi oslobodio Zagreb Bandićeve vladavine, trebali bi se sada zapitati nad onim što Puhovski predlaže. Jer uistinu oni koji su birali od dva zla manje, nemaju nikakav razlog da opet ne biraju. Mnogi smatraju kako je promjena imena Trga izuzetno važno političko pitanje, a i ne možemo zanemariti činjenicu da na simboličkoj razini ono to uistinu jest. Koalicijom s Milanom Bandićem uistinu bi se spriječilo preimenovanje Trga. No, potrebno je konačno povjerovati u politiku bez politikanstva, prestati "birati bitke" i realpolitički odabirati strane. Tek tada kada sama ljevica povjeruje u dosege svojih političkih stavova, ona može biti u poziciji da u te stavove povjeruju i oni koji ih biraju.
Birači nisu tijelo kojem se treba svidjeti već ljudi koje treba uključiti. Umjesto ekspertnog "rada s biračima" svakih četiri godine, potrebno je da se svi koji žive od svojega rada, marginalizirani, obespravljeni, nezaposleni i isključeni, ono što Ranciere naziva dijelom bez udjela, prepoznaju kao oni kojih se politika tiče i koji mogu okrenuti kotač povijesti. To je pak moguće samo ako se ljevica shvati ne kao politikantska grupacija koja "prodaje" svoje ideje, stručno procjenjuje o političkim pitanjima, već grupa otvorena za sve, ranjiva i u stalnom preispitivanju, bez "vlastitih" interesa osim interesa koji su interesi baš svih.