Kao što je svojedobno Zakonom o pretvorbi i privatizaciji legalizirana pljačka društvenog vlasništva, tako se Zakonom o koncesijama koji je prošao drugo saborsko čitanje i spreman je za usvajanje, legalizira i olakšava već postojeća praksa uzurpacije našeg najvrijednijeg resursa – obale.
Problemi oko Zakona o koncesijama su višestruki.
Prvo, upitna je procedura. Činjenica da se ovaj zakon proglašava krovnim, te je njegovim izmjenama potrebno mijenjati i sve ostale zakone čime se bitno utječe na ostala zakonska rješenja i to bez uključenosti javnosti, dovoljan je razlog da ga se makne iz procedure. Hitnost postupka je uvedena kako bi se pred špicu turističke sezone onemogućio organizirani otpor ovom zakonu kojim se na mala vrata uvodi mogućnost de facto privatizacije pomorskog dobra.
Drugo, evidentno je da ovaj zakon pogoduje i posrnulom Agrokoru o čemu govori činjenica da vode ostaju izvan liste onih javnih dobara na kojim koncesioniranje nije moguće. Naime, izvori vode i druga opća dobra za čije je korištenje već dana koncesija, u postupku restrukturiranja Agrokora jeftino će se prenijeti nekom potencijalnom budućem vlasniku.
Treće, nigdje u prijedlogu zakona nije predviđeno uključivanje zainteresirane javnosti u postupak procjene opravdanosti koncesije niti u postupak odabira koncesionara, što posebno smatramo skandaloznim. Već svjedočimo štetnim posljedicama olakog davanja koncesija na pomorskom dobru i nedostatnom nadzoru, što je štetno ne samo za lokalne zajednice i stanovništvo koje živi i radi na obalnom pojasu i otocima, nego je riječ o dalekosežnim posljedicama na kulturnu i prirodnu baštinu te na održivost resursa koji se koncesioniraju. Tim više jer su ta koncesijska odobrenja u Istri, pokazalo se, obilježena klijentelističkim odnosima. Iz Zelene Istre su već upozoravali na činjenicu da ne samo da se koncesijska odobrenja izdaju na zahtjev i bez transparentnosti, već se pri tome koristi javni novac za izgradnju skupe infrastrukture, kao što je ona potrebna za dovođenje vode i struje na udaljene plaže. Sustavno se uništava tamošnji obalni pojas, natrpava obala u Vodnjanu, Medulinu i Puli te daju koncesijska odobrenja bez prethodno provedenih postupaka ocjene utjecaja na okoliš. Nedavno su, zahvaljujući intervenciji stanovnika Pule, istarske političke vrhuške odustale od davanja odobrenja za gospodarske djelatnosti na Galebovim stijenama u Puli, i to nakon što je pripremnim radovima već bio devastiran dio tog područja.
Četvrto, zamjerke Inicijative Pokret otoka odnose se i na to što u zakonu nema definiranog minimalnog roka u kojem se koncesija ne može založiti ili prenijeti; nema odredbe koja bi onemogućila izbor koncesionara koji će poskupiti cijenu usluge za krajnje korisnike, odnosno žitelje; nema odredbi koje će onemogućiti koncesionaru da naplaćuje pristup općem dobru nad kojim se ne mogu stjecati stvarna prava, kao npr. pravo vlasništva na plažama.
Peto, ovim se prijedlogom zakona omogućuje da netko bez financijskih kapaciteta za investiciju obećanu u natječajnoj dokumentaciji dobije koncesiju i potom je založi da bi osigurao sredstva potrebna za investiciju; zakonom je omogućen prijenos ugovora o koncesiji na financijsku instituciju koja je nad koncesijom ima/la založno pravo, i daje joj se mogućnost da sama dalje predmet koncesije prenosi na treću osobu. Odredbe zakona o zasnivanju založnog prava, te odredbe o prijenosu ugovora o koncesiji od strane koncesionara na treću osobu pokazuju da zapravo država garantira svojim prirodnim dobrima, odnosno teritorijem za kredite koncesionara itd.
Zaključno, Radnička fronta Istre bezrezervno podržava nastojanja i otpor Inicijative Pokret otoka - platforme za održivi i odgovoran razvoj hrvatskih otoka, te smatramo opravdanim zahtjeve za povlačenjem zakona iz daljnje procedure i pokretanjem široke i sveobuhvatne javne rasprave u koju će svi stanovnici biti uključeni i kroz koju će se artikulirati smjernice za novi Zakon o koncesijama kao i svim ostalim zakonima (pogotovo Zakona o pomorskom dobru) koji se na njega vezuju.