Autor: Z. V.
Mediji često prenose šokantne reakcije, izjave ili odluke generala Željka Glasnovića. Mnogi su čude, zbunjuju i plaše zbog njegove verbalne primitivne vulgarnosti i njegovih prijetnji brutalnim fizičkim nasiljem prema određenim pojedincima i skupinama u društvu (studenti, antifašisti, LGBT zajednica, Srbi te novinari). Zadnji njegov čin ponovno je izazvao sveopće zgražanje i osudu dijela hrvatske javnosti i određenih političkih krugova. Ovoga puta riječ je o njegovom dogovoru s postojećom vlasti na čelu s HDZ-om, dogovoru kojim je kupljen njegov glas. Tim dogovorom Glasnović je osigurao financiranje među ostalim i HVO-a (paravojne formacije paradržave Herceg-Bosne za vrijeme rata u BiH). Umjesto da se novac iz državnog proračuna iskoristi, naprimjer, za potrebe hrvatskoga zdravstva, školstva ili kulture, trošit će se na materijalne privilegije veterana HVO-a u BiH. Dakle, hrvatski građani kao porezni obveznici neće izdvajat novac za neko društveno dobro (što bi trebao biti prioritet), nego upravo suprotno, za društveno zlo. Umjesto kvalitetnijeg zdravstva, obrazovanja i kulture za građane RH, spomenuta HDZ-ova glasačka mašinerija (dijaspora) u BiH imat će osigurano uživanje u svim luksuzima života, a na tome može zahvaliti Glasnoviću i HDZ-u.
Glasnović se "prodao", on je "primitivac" i "agresivan", "fašistoid" i "homofob". To su samo neke medijske etikete koje se lijepe spomenutom generalu. Zavirite li barem malo u njegovu biografiju, pronaći ćete odgovore na mnoga pitanja koja muče dio javnosti. Na osnovu pojedinih biografskih činjenica lako je zaključiti kako je on veći dio života proveo u vojsci. Nakon kanadske vojske u koju je pristupio kao propali student, karijeru vojnika i plaćenika nastavio je u zloglasnoj francuskoj Legiji stranaca. Za one koji ne znaju, Legija stranaca je elitna jedinica francuske vojske osnovana davne 1830. godine, u nju se primaju stranci i jedina njena svrha je ratovanje za francuske imperijalne interese. Njezina je funkcija bila i ostala zaštita francuskih kolonija i ugnjetavanje stanovništva u njima.
Upravo njegov angažman u Legiji stranaca nudi odgovor na pitanje - zašto je Glasnović "nasilan", "nekulturan", "ustašoidan" te spreman na "prodaju" samoga sebe u politikanskim igricama? U Legiji stranaca Glasnović je proveo navodno oko godinu i pol dana, te kao legionar sudjelovao u Zaljevskom ratu. No, to nije sve. Svaki je vojnik Legije stranaca zapravo najamnik. Dakle, motiv služenja Legiji je isključivo i jedino novac, a ne nikakva vojna "čast" kako to prikazuju brojni holivudski filmovi. Iako dio ljudi ulazi u Legiju zbog avanturizma ili bijega pred zakonom, to ne umanjuje činjenicu da se sve vrti oko novca. To je slučaj i s Glasnovićem. Njemu nije nikakav problem prodati se za "glasanje" – to je tipičan produkt njegovog prijašnjeg vojno-najamničkog načina života. On je roba koja ima cijenu, rukovodi se kapitalističkom logikom i kao takav je u stanju prodati „svoje usluge“ uvijek i svakome tko ponudi veći novčani iznos. Prije su to bile vojne, a sada su to političke usluge. Iluzija je od njega očekivati ikakvu moralnost i humanost. Plaćenik ostaje plaćenik koliko god da se skrivao iza patetičnih fraza o "domoljublju" ili "naciji". Stoga se ne treba čuditi "političkoj trgovini" u slučaju Glasnović. Ne zaboravimo, on je dugo bio jeftina roba na "vojnom tržištu", kako u vrijeme Tuđmanove Hrvatske devedesetih, tako i prethodno u Kanadi i u Francuskoj.
Što se tiče prijetnji, ucjena i psovki, te spremnosti Glasnovića na fizičko brutalno nasilje prema neistomišljenicima, i to ima veze sa njegovim karijerom vojnog plaćenika. Legija stranaca nije ga primila, obučila i slala u operacije da radi kao "Djed Mraz", da se toplo smješka i poklanja darove dječici u zemljama trećega svijeta. Legija ga je učila mržnji i preziru prema svemu što ugrožava francuski imperijalizam, učila ga je kao i svakog legionara od osnivačke 1830. godine, da na razne načine muči, ubija, kolje ili uništava i fizički i psihički. Legionari poput Glasnovića su programirani strojevi za različite ljudske destrukcije i oni ih ne bi mogli činiti ako u njima ima imalo emocija ili ikakva obzira prema protivniku. Ratni zločini Legije stranaca u afričkim (Alžir, Maroko), azijskim, južnoameričkim zemljama tokom cijeloga 20. stoljeća to uvjerljivo dokazuju. U svim tim zemljama legionari su se borili protiv ljudskog mira, slobode i napretka, gušili su nacionalno-oslobodilačke, antikolonijalne, radničke te komunističke pokrete. Legija stranaca kojom se Glasnović ponosi, počinila je ratni zločin i prema samim Francuzima u Francuskoj. Brutalno je 1871. godine ugušila Parišku komunu i zvjerski izvršila masakr nad komunarima. Sve ovo ukazuje na uzroke Glasnovićevih čestih izljeva agresivnosti, prostakluka i vrijeđanja drugog i drugačijeg. U njemu su kao i u svakom drugom vojnom najamniku ubijeni ljudski osjećaji, on nema humanih i moralnih obzira ni nazora, on je samo jeftina roba čiju cijenu određuju njegovi gospodari, a na koju on pristaje po zakonitosti svojeg reakcionarnog izbora.