Autor: Z.V.
Na današnji dan, 7.5.1945., oslobođen je Grad Križevci. Toga dana, u ranu zoru, partizanske jedinice Jugoslavenske armije u žestokoj borbi porazile su ustaško-domobranske te njemačke snage i zauzele grad koji je do tad bio pod njihovom fašističkom okupacijom. Po podacima iz knjige "Križevci u NOB-u i revoluciji" autora Rade Milosavljevića, bilo je žrtava na svim stranama, a borba je bila toliko žeestoka da se je u pojedinim fazama vodila i "prsa u prsa". Jedan dio spomenutih jedinica poslije borbe za oslobođenje Križevaca nastavio je napredovati prema Zagrebu (oslobođen 8.5.1945.), dok je drugi dio gonio ostatke vojske NDH i nacističke Njemačke prema austrijskoj granici. Dan partizanskog oslobođenja Križevaca, 7. 5. 1945. bio je i službeni "Dan općine Križevci" do dolaska vlasti HDZ-a 1990. godine.
Vlast HDZ-a ukinula je dotadašnji "partizansko-socijalistički' (po njima "zločinački") Dan općine, izmijenila njen službeni grb (uklonili zvijezdu petokraku i sliku starog grada Kalnika). I ta "demokratska" vlast nije stala samo na tom. Useljenjem poslije izbora devedesetih u službene prostore općine, križevački HDZ izvršio je tada protuzakonito i protustavno (Hrvatska je 1990. još bila u sastavu SFRJ) uklanjanje zastave Socijalističke Republike Hrvatske te Titove slike i skulpture. I danas u prostorijama općine, od kad ih je "uredio" križevački HDZ-e, stoje postavljene slike svetišta i svetaca. Zbog tih vjerskih simbola općina izgleda poput kakva seoska župnog ureda, a ne državne ustanove (crkva je odvojena od države prema Ustavu RH).
Poslije čišćenja zgrade općine od "antifašističkih i socijalističkih simbola", križevački HDZ krenuo je i sa čišćenjem nepoćudnih imena ulica i trgova te spomenika. Sve ulice i trgovi, njih desetak, koji su do 1990. nosili nazive po značajnim antifašističkim događajima i ličnostima iz križevačkog kraja i šire, preko noći su izbrisani. Uklonjen je tako i naziv ulice "7. maj" kojom se gotovo pola stoljeća slavilo oslobođenje grada od fašizma te trg Kalničkih partizana, a svoju ulicu izgubili su i Mileva Cetušić, poznata kao prva križevačka i među prvim jugoslavenskim partizankama i njen suprug Milan Cetušić, inače poznati predratni komunist i među prvim žrtvama prvoga ustaškog logora Danica kod Koprivnice. Od spomeničke baštine NOB-a nestalo je poprsje slavnoga antifašiste i narodnog heroja Ive Lole Ribara te drugi spomenici u široj okolici Križevaca. Ulice i trgovi koji su nazvani po nekadašnjim narodnim herojima, partizanskim borcima, danas su nazvane po starovjekovnim i srednjovjekovnim hrvatskim kraljevima, plemićima, svećenicima te naposljetku po Franji Tuđmanu i njegovim borcima.
Križevački HDZ pobrinuo se i za "nepoćudne" Hrvate i Srbe koje je šikanirao i zastrašivao te uništavao imovinu i tako određeni broj otjerao iz Križevaca i okolice. Pobrinuo se i za "okupatorsku" JNA koja je grad i oslobodila od fašizma 7.5.1945. i do 1991. bila značajan ekonomski, sportski i kulturni faktor razvitka grada. Posebno su se okomili na vojne stanove u koje su nasilno upadali, a obitelji oficira izbacivali na ulicu. Zlu sudbinu je doživjela i križevačka industrija. Sve predratne tvrtke su većinom uništene u privatizaciji, radnici završili na ulici, a pojedini bivši direktori bliski HDZ-u postali su Tuđmanovi tajkuni koji i danas vladaju gradom. To je sve stvarnost jednog grada čije se oslobođenje iz prošlosti od fašizma prešućuje ili negira. Oslobođenje kojega se lokalni mediji, novine, portali, vlasti, gradonačelnik Hrg i tobožnja opozicija SDP neće ni sjetiti, a kamoli spomenuti. Umjesto poštivanja i proslave 7. 5. 1945., kad je u Križevce stigla civiliziranost i humanost modernog doba, poštuje se i proslavlja neciviliziranost i nehumanost rođena devedesetih u Tuđmanovo doba.
