Autor: Z. V.
Prije više od dvadeset godina (1991.) grad Koprivnica doživio je do tada jednu od ne viđenih najvećih povijesnih nepravdi i sramote od svoga postojanja. Zločin memoricida i kulturocida u svoj svojoj punini i žestini nehumanosti i neciviliziranosti zadesio je taj predivni i mirni podravski gradić, dom nekoliko tisuća vrijednih i marljivih ljudi. Bilo je to onih tragičnih dana, mučnih tjedana i mjeseca kad je, nažalost, vlast u gradu Koprivnica kao i u većini drugih hrvatskih gradova preuzeo Tuđmanov HDZ-e.
"Stranka opasnih namjera", kako su je prozvale neke i tada i sada "prodane duše" započeo je svoj rušilački i krvoločni pohod na sve što je imalo izgledalo i mirisalo na socijalističko, antifašističko, jugoslavensko i srpsko. Te hadezove i njima slične horde zla, taj društveni unutarnji i vanjski pridošli smrdljivi talog nemilice se i temeljito obračunavao i s živim i s simboličnim protivnikom. Nije birao sredstvo, vrijeme ni mjesto ideološko-političke odmazde. Svirepa brutalnost, monstruozno nasilje i sadističko iživljavanje bila su glavna odlika tih hadezovskih barbarskih jurišnika. Uzroci sadašnje ne samo kulturne, političke, društvene već i ekonomske propasti i nazadovanja grada Koprivnice kriju se u tim mračnim devedesetima u vrijeme vladavine upravo Tuđmanovske zločinačke diktature.
Uklanjanje sklupture partizanskoga borca sa Koprivničkoga trga....
Među prvim "demokratskim" potezima državnotvorne vladajuće stranke (HDZ-a) u Koprivnici bio je krajnje morbidan čin nasilnoga i protuzakonitoga uklanjanja s glavnoga trga velike i znamenite sklupture brončanoga partizanskoga borca u "izvidnici" (na slici) koji je bio umjetnički rad poznatoga hrvatskoga akademskoga kipara Ivana Sabolića. Skluptura borca postavljena je svečano davne 1955. godine i to 27. srpnja na tadašnji praznik "Dana ustanka naroda Hrvatske". No, to nije sve, ispod spomenute sklupture nalazila se i kosturnica sa posmrtnim ostacima partizanskih boraca podravskoga kraja koji su bili zaslužni za njegovo oslobođenje. Treba posebno naglasiti jednu manje poznatu ali itekako važnu činjenicu. Naime, projektu izgradnje kosturnice i postavljanju partizanske sklupture borca na središnjem Koprivničkome trgu (tada Trg Maršala Tita) prethodila je višemjesečna rasprava o lokaciji.
Za usporedbu legalnosti i demokratičnosti, 1991. godine vlast koprivničkoga HDZ-a bez ikakve javne rasprave i obavijesti donosi jednu protustavnu i protuzakonitu (i sa stajališta prijašnjega Ustava i SRH i sadašnjega Ustava RH) odluku o uklanjanju antifašističkoga spomenika. Oko sklupture stavljaju se simbolički lanci i javno ga se uklanja sa lokacije na kojoj je stajao gotovo pola stoljeća. Deponira ga se na kraju na totalno krivome mjestu, u tada ali i sada većinom zapušteni i oronuli memorijalni kompleks nekadašnjega za vrijeme zločinačke NDH-a prvoga ustaškoga logora poznatoga pod imenom 'Danica'.
Koncerti, ples i pjesma na mjestu danas ne obilježene kosturnice....
Sva užasna morbidnost, sva bolesna izopačenost toga hadezovoga čina 'čiśćenja' partizanske sklupture iz samoga centra Koprivnice vidljiva je i dan danas. U memoriji mlađe generacije, razumljivo je, ne postoji nikakva slika toga spomenika. Nisu ga ni vidjeli niti znaju za njega a da ih i netko i pita o njemu bili bi u nevjerici. Stariji o njemu gotovo i ne pričaju, u školi se ne spominje a i sa razglednica grada je odavno nestao, izbrisan, kao da nikada nije ni postojao. No, ostalo je nešto od njega što nije uništeno ali nije ni vidljivo. Na mjestu na kojemu je stajala skluptura partizanskoga borca ostala je ispod betona/asfalta (na slici), duboko sakrivena kosturnica. Danas je ona ne označena, po njoj se hoda, vozi biciklom, pljuje, bacaju opuški cigareta i u blizini pjeva i pleše kad se održavaju koncerti.
Poniženje i sramoćenje na taj način onih koji su dali svoje živote u borbi protiv fašizma za oslobođenje Koprivnice, čije kosti i danas leže ispod asfalta Koprivničkog glavnoga trga nemože biti veće ni gore nego što jest od strane današnjih njihovih neupućenih sugrađana a možda i pojedinih njihovih potomaka. Ni dan danas ni mrtvima neda se mir niti ih se poštuje. Drugačije i nemože biti kad se na kombinaciji nacionalne mržnje i povijesna neznanja (revizionizma) odgajaju i školuju današnje mlade generacije.
Brisanje ove teške povijesne nepravde koja je nanesena i Koprivničkim poginulim antifašistima i gradu Koprivnici, njegovoj kulturi i povijesti iz vremena NOB-a i u kontrarevoluciji devedesetih biti će dužnost nekih novih generacija koje će se boriti za bolji svijet i društvo (antikapitalističko i antifašističko) nego je ovo današnje. I koji će vratiti i 'borca' na mjesto koje mu je odredila slavna i junačka povijest.