Izjava za medije
Jugoplastika, Jadrantekstil, Jadranska pivovara, Dalmacijavino, Dalma, Brodosplit… To su samo neke od tvornica koje su u potpunosti ili djelomično upropaštene, uništene ili desetkovane. Split je od 1990. ostao bez više od 20.000 proizvodnih mjesta. Na području Splitsko-dalmatinske županije to je više od 40.000 mjesta, a na području čitave Dalmacije i preko 70.000 radnih mjesta. Na mjestu nekih propalih firmi danas su šoping-centri, gdje na kredit kupujemo uglavnom uvoznu robu. Na mjestu drugih su novi stambeni blokovi, za koje se moramo zaduživati po 30 godina u stranim privatnim bankama da bismo osigurali krov nad glavom – što je za mnoge čak i nemoguće s obzirom na vrlo visoku cijenu stanova zbog turizma. Zavladala je monokultura turizma – koja je dobra ispomoć u trenucima kada nema ničeg drugog, ali ne može biti nosilac ekonomije, a i vrlo lako može krahirati. Znaju to dobro Tunis, Turska ili Egipat. Osim toga, to je turizam u kojem je većina hotela u stranim privatnim rukama, u kojem se u dućanima prodaje uvelike uvozna roba, u kojem su plaće izrazito niske (prosječno 13% niže nego u ostatku ekonomije), radnička prava nepostojeća, a rad izrazito intenzivan u sezoni.
Čitavo je društvo još od 1980-ih zahvatila stagnacija – no što god mislili o bivšem sistemu, treba se zamisliti kada se čuju podaci da su realne plaće po kupovnoj moći 1978. bile za čitavih 27% više nego 2015. Nudi li itko, nakon svega toga, nekakvo drugačije rješenje? Ne. O ovome se svemu rijetko u medijima govori, a većina stranaka uglavnom nudi isto – zabij glavu u pijesak, čekaj imaginarna strana ulaganja, moli boga za dobro ljeto s najezdom turista i ni slučajno ne pomišljaj na to da makar i retorički okrzneš politiku ko-je-jamio-jamio na kojoj se zasniva moderna Hrvatska.
Ima li svijetle točke? Nećete vjerovati, ali ima. I to možda na potpuno neočekivanom mjestu. Svjedoci smo bili velikom prosvjedu za Hajduk prije par godina i velikom otporu uništavanja Hajduka. Mnogi su se čudili pa čak i negodovali, koliko god voljeli Hajduk, kako to da su se navijači uspjeli organizirati i obraniti svoj klub, dok radnicima svih propalih firmi to nije uspjelo. Kako se može organizirati oko nogometa – makar on bio “najvažnija sporedna stvar na svitu” – ali se ne može kada su u pitanju radna mjesta. Odgovor je jednostavan – Torcida je, kao i neke druge navijačke skupine, organizirana. To je organizacija koja postoji na terenu, koja ima svoju strukturu i u kojoj se zna tko što radi, jasan je cilj i postoji motivacija. Navijači su se uspjeli obraniti jer su bili i jesu organizirani i jer su znali što hoće. S druge strane, radnici postojećih i propalih firmi, kao i današnji prekarni radnici u turizmu, kao i nezaposleni i svi drugi ugroženi i osiromašeni – prije svega su neorganizirani. Niti imaju neku organizaciju koja ih povezuje i zajednički usmjerava, niti imaju jasne ciljeve – povjerovali su prije kvarat stoljeća u priču o hrvatskoj samostalnosti i neovisnosti, da bismo danas dobili Hrvatsku koja samo sluša zapovijedi iz Brisela i Washingtona, u kojoj praktički više nema ni domaćih banaka, i u kojoj neki od najžešćih nogometnih navijača u Splitu i Dalmaciji čak i navijaju protiv hrvatske nogometne reprezentacije. Jer je i ona, kao i sve ostalo, privatizirana i pretvorena u močvaru osobnih interesa nekolicine ljudi.
Da bi se nešto uspjelo promijeniti, pouka iz nogometa i navijaštva je jasna – treba se organizirati. Kao što je stvoren narodni Hajduk, treba stvoriti i narodni Split, narodnu Dalmaciju i narodnu Hrvatsku. Treba stvoriti grad i zemlju u kojoj će se štititi interesi većine društva, a ne tajkuna i političke oligarhije. Naravno, ne mogu se očekivati čuda preko noći – kao što ni narodni Hajduk ne može očekivati čuda, no treba se početi boriti za svoje interese i za pravednije društvo, od lokalne do nacionalne razine.
Na ovim lokalnim izborima, to je upravo ono što pokušava Radnička fronta Split zajedno sa svojim partnerom Novom ljevicom i zajedničkim kandidatom za gradonačelnika, Draganom Markovinom. Ne očekujemo čuda, ne očekujemo promjenu preko noći, ništa se ne može promijeniti na jednim izborima, niti samo na izborima… Ali i ovi su izbori dio borbe u koju se svi moramo uključiti želimo li se izboriti za bolji Split, bolju Dalmaciju, i bolju Hrvatsku.
