Kad se dogode ekstremistički ispadi - kao svastika na Poljudu ili naljepnice sa "srpskim obiteljskim stablom" u Vukovaru - dio će desničara na društvenim mrežama odmah požuriti reći da su to zapravo napravili ljevičari, "soroševci", "orjunaši" (sjetimo se KGK i njezine izjave o neredima u Francuskoj), Srbi i sl. Dakle, ako nema eksplicitne podrške onome što se dogodilo (jer je situacija možda ipak malo prenezgodna da bi je se izravno podržalo), onda se smišljaju teorije zavjere o tobožnjim ljevičarima koji namjerno sramote desničare.
Naravno, takve su teze potpuno sulude. Zašto bi itko tko nije desničar - čak i kad bi to htio - u suvremenoj Hrvatskoj morao izmišljati fašizam i desni ekstremizam? Nema li ga ionako i previše? Ne vidimo li svi hrpu ustašluka po društvenim mrežama? Ustaške pokliče u Jasenovcu? Navijače koji skandiraju ZDS po stadionima? Ne vidimo li stalne ispade u svakodnevnom životu? Ne vidimo li da sama vlast više ili manje otvoreno brani NDH? Ne vidimo li revizionistički program na HRT-u? Je li tajna što piše u mnogim udžbenicima povijesti?
Uz tolike primjere neofašizma koji su nedvojbenog porijekla, zašto bi itko morao išta izmišljati i fingirati? Dovoljno je otvoriti oči.