Autor: Božo Tijardović
U TV-emisiji Tuđman junior govori kako je Jugoslavija bila totalitarna jer mu je otac bio u zatvoru 1972. i kasnije. Možemo se složiti da nije nipošto u redu bacati ljude u zatvor zbog neslaganja s vlasti, ali pravo je pitanje je li onda i Amerika bila totalitaristička u to vrijeme?
Naime, samo tri godine prije toga, u SAD-u su mrtvi-hladni upucali (ne bacili u zatvor!) Freda Hamptona (iz Crnih pantera), koji im politički nije odgovarao (to je samo jedan primjer, ima ih puno).
Drugi primjer koji se može spomenuti su npr. Udbina ubojstva političke emigracije u 1980-ima. Možemo se složiti da su takva ubojstva bila potpuno pogrešna. No zašto se u tom kontekstu zanemaruju politička ubojstva iz 1990-ih i kasnije (npr. Reihl-Kir, Krivokuća, Paradžik, Kraljević, Levar...). Da, slažemo se da Udba nije trebala nikoga ubijati, ali zašto je Tuđman smio?
Zašto SAD i danas smiju ubijati bez suda? Sjetimo se samo hladnokrvne egzekucije Osame bin Ladena (koji je bio zločinac, ali i zločinci imaju pravo na sud) ili ubojstva dronom američkog državljanina Anwara al-Awlakija i njegovog maloljetnog sina. Gdje su tu osude?
Zanimljivo je kako se kontekst uvijek ispušta pa se Jugoslaviji sudi po jednim mjerilima, a Americi i postjugoslavenskoj Hrvatskoj po drugima... Nije sporno da se takva politika može i mora kritizirati, no to onda treba biti prema jednakim, a ne dvostrukim i tendencioznim, kriterijima.