Mnogi su opravdano bijesni na američki i zapadni imperijalizam. Stoga se često okreću onima koji se tome suprotstavljaju - Rusiji i Putinu - i podupiru ih, čak i ako inače imaju progresivne stavove. Princip "neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj" je razumljiv, tim više imamo li u vidu slugansku politiku Hrvatske koja se nalazi u zapadnom medvjeđem zagrljaju NATO-a i EU, međutim nema nikakvog političkog smisla.
Putinova vlast u Rusiji je zapravo ideološki vrlo slična novoj Trumpovoj u SAD-u. Putin je izraziti prokapitalistički konzervativac i autokrat te nitko tko socijalno razmišlja teško realistično u njemu može vidjeti nešto pozitivno. Naravno da se treba suprotstavljati američkom imperijalizmu, no ruski (ili kineski) imperijalizam mu teško može biti zamjena - nije isključeno da ponegdje u budućnosti i ljevica može profitirati od sukoba više imperijalizama (umjesto od hegemonijske prevlasti samo jednog), no to ne može značiti davanje podrške jednom od njih. Ni Putinu ni Trumpu (kao ni Obami prije njega ili Clintonovoj da je bila izabrana umjesto Trumpa).
Jedan od najsvježijih primjera izrazite nazadnosti Putinove vlasti je dekriminalizacija obiteljskog nasilja, što je u donjem domu ruskog parlamenta prošlo s 380 naprema 3 glasa*. To predstavlja tragično nazadovanje ruskog društva - prije točno sto godina, revolucionarna je 1917. godina, donijela čitav niz progresivnih mjera koje su osnažile položaj i prava žena (te različitih manjina) u društvu. Nažalost, pozitivni pomaci i zanos početnih godina ruske revolucije brzo je zamijenjena retradicionalizacijom okrutne staljinističke kontrarevolucije, a takvo se kretanje unazad nastavlja i danas u suvremenoj kapitalističkoj Rusiji pod vlašću autokrata Putina i u 1990-ima nastalih oligarha.
________
* https://www.ft.com/con…/e523d036-e482-11e6-9645-c9357a75844a