Autor: Marko Fuček
Ministrica gospodarstva Martina Dalić nedavno je u intervjuu u Večernjem listu kao svoje političke uzore navela Franju Tuđmana i Margaret Thatcher. O prvome nije potrebno trošiti riječi na ovome mjestu, ali potrebno je naglasiti neke ključne aspekte uzorne Margaret Thatcher. Dalić je taj svoj uzor objasnila rekavši: "Pri tome mislim na njezinu sposobnost da jednu polubolesnu ekonomiju zahvaćenu apatijom transformira u jedno od najsnažnijih gospodarstava na svijetu." Pa, pogledajmo ukratko kakve su to thatcherovske transformacije.
S obzirom da Thatcher sada inspirira našu ministricu gospodarstva, počnimo s ekonomskim pitanjima. Thatcher, inspirirana monetarističkom teorijom poput one Miltona Friedmana, jest smanjila izravne poreze na prihode, no povisila je niz neizravnih poreza. Jasno, takvom poreznom politikom išla je na korist bogatima, a na štetu siromašnijih. Istodobno, rezala je javnu potrošnju, počevši s višim obrazovanjem. Thatcher se suočila i s tadašnjom visokom inflacijom funte, napuštajući ranije pokušaje kontrole plaća i prihoda. Rezultat jest bila smanjena inflacija, ali bitno porasla nezaposlenost. Ponovno, rješenje na štetu siromašnih. Porez na nekretnine odvojila je od nominalne vrijednosti nekretnina te uvela jednaki porez po stanovniku. Kada bogati i siromašni plaćaju jednake poreze to je, za Thatcher više ne iznenađuje, na korist bogatima, a na štetu siromašnih.
No, možda ministricu Dalić inspiriraju drugi aspekti politike Margaret Thatcher. Aktualan u ovom trenutku mogao bi biti val privatizacija što ih je pokrenula. Prvo su privatizirane općinske zgrade, što je poskupilo stanarine, naravno prvenstveno siromašnijima koji su u tim zgradama živjeli. Uslijedile su industrija, usluge, telekomunikacije, pa čak i vodovod. Predvidljivo, nejednakosti u društvu drastično su se povećale, kao i opseg siromaštva kako ga god mjerili.
Vrijedi se osvrnuti na ideologiju i ideološki jezik koji je pratio takve poteze. Poznata izreka Margaret Thatcher bila je "Društvo kao takvo ne postoji. Postoje samo pojedinačni muškarci i žene, i postoje obitelji." S obzirom na agresivno i plansko rastakanje svega javnog i društvenog koje je provodila, tu izreku možemo shvatiti prije kao program, nego kao društvenu analizu ili dijagnozu. Otpor takvom ekonomskom individualizmu, politici većih nejednakosti i širenja siromaštva javljao se na mnoge načine tijekom cijelog razdoblja uzorne Thatcher. Najpoznatiji, najveći i najtrajniji otpor bio je onaj rudara 1984. i 1985. godine. Slamanje tog štrajka, i istodobno sindikalnih pokreta općenito, ostvareno je tek uz veliko policijsko nasilje.
Neke elemente politike Margaret Thatcher ministrica Martina Dalić vjerojatno neće moći izravno kopirati, Falklandsko otočje ipak je predaleko. No, ukoliko uspije po svojem uzoru privatizirati našu preostalu društvenu imovinu, zaoštriti nejednakosti i povećati siromaštvo, možemo biti sigurni kako će nacionalizam imati ključnu ulogu u skretanju pozornosti s egzistencijalnih pitanja.
Konačno, glavno objašnjenje ekonomskih politika koje su za mnoge bile pogubne je prema Thatcher bilo kako jednostavno "nema alternative". Odjeke tog "nepostojanja alternative" privatizacijama, tržištu i nejednakostima već desetljećima osjećamo ne samo kod nas nego i globalno. Dolazi li konačno vrijeme da jasno i odlučno kažemo – alternativa postoji i nije kapitalistička!