Autor: Radnička fronta
Tko su radnici, a tko su kapitalisti? Radnik je svak onaj tko radi za plaću i primarno od nje živi - bez obzira radio fizički ili intelektualni posao. Iz ove se definicije mogu izuzeti tek najviši menadžeri, direktori, viši ešaloni političara i sl., koji su svojim položajem u društvu više vezani za kapital.
Kapitalisti (u kapitalističkom žargonu "poslodavci") su vlasnici sredstava za proizvodnju (poduzeća, firmi, tvornica, trgovina, hotela...), a koji imaju radnike koji rade za njih (i na temelju rada radnika ostvaruju profit). U kapitaliste ne spadaju samozaposleni, samostalni obrtnici (jer nemaju radnika koji rade za njih) ni obiteljske firme i sl. (jer tamo nema klasičnih radnika - profit se, na ovaj ili onaj način, u konačnici dijeli). Tu nema na djelu kapitalističkog odnosa unutar poduzeća.
Među kapitalistima se pak izdvajaju sitni kapitalisti kao poseban segment. Oni jesu, kao vlasnici poduzeća itd., gledano po čisto ekonomskom položaju kapitalisti - svejedno je imaju li jednog ili tisuću radnika. Međutim, njihov je položaj zapravo u praksi dosta drugačiji od položaja srednjeg ili krupnog kapitalista. Oni često rade zajedno s radnicima (npr. vlasnik birtije može raditi u njoj) i status im je često nestabilan - sitni biznisi često propadaju i onda se sitni poduzetnici mogu "reproletarizirati" i postati opet radnici (i obrnuto). Također, sitni kapitalisti su, kao i radnici, pod pritiskom krupnog kapitala (npr. veliki trgovački lanci potiskuju male lokalne dućane). Sitni poduzetnici i obrtnici politički mogu ići nekad s radništvom, nekad s krupnim kapitalom. Kod nas danas, nažalost, često (iako ne svi) idu s krupnim kapitalom pa zagovaraju smanjenje radničkih prava, ukidanje socijalne države i sl.
Kakav je položaj RF-a, kao organizacije radničkog pokreta, prema takvih sitnim kapitalistima? Njih svakako ne gledamo na isti način kao krupni kapital. Sve dok poštuju radnička prava, sitni nam biznisi ne smetaju. Također, ako se bilo koji sitni poduzetnik želi iskreno pridružiti RF-u i zajedno se s nama boriti za bolje društvo, prava radnika, socijalnu pravdu, protiv diktature krupnog kapitala itd., to što je on sitni poduzetnik nije nikakva prepreka (u konačnici, gledamo li povijest radničkog pokreta, zanimljivo je da je sam Friedrich Engels, Marxov suradnik, bio krupni kapitalist, da je Bakunjin recimo bio plemić, a da je poznati današnji progresivni mislilac Perry Anderson recimo britanski aristokrat). Potpuno je jasno da to što netko možda ima par radnika koji za njega rade ne znači da je čovjek u svakom slučaju i nužno (iako nekad, pa čak i nerijetko, jest) "s druge strane barikade".
Problem su prije svega krupni kapital, monopoli, oligopoli, banke, korporacije itd., a ne sitne firme u kojima se poštuju radnička prava (pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da zadruge po zakonu moraju imati bar 7 članova pa manje firme formalno ni ne mogu biti zasnovane na nekapitalistički način) - iako se RF, naravno, bori beskompromisno za radnička prava bez obzira na veličinu poduzeća, tj. to što je poduzeće malo ne znači nipošto da se u njemu može gaziti po radnicima i da je to u redu samo zato što nije riječ o velikoj kompaniji.