Autor: Mateo Stipica
Prema Zakonu o stambenim odnosima, kao što je poznato, nositelji stanarskog prava u stanovima privatnog upravljanja bili su izjednačeni sa stanarima u društvenim i nacionaliziranim stanovima u pravima i obavezama. Postojao je samo jedan oblik stanarskog prava neovisno o tome tko je bio davatelj stana na korištenje. Dakle, nije postojalo neko više ili manje vrijedno stanarsko pravo.
Međutim, oni isti vlastodršci RH što su opljačkali mnoge tvornice, poduzeća, zemljišta i dr., opljačkali su i zauvijek stečena stanarska prava stanara u stanovima privatnog upravljanja i uskratili samo njima pravo pretvorbe stanarskog prava tj. otkup stana. Najprije su im Zakonom o najmu 1996. oteli stanarsko pravo i dali status zaštičenih najmoprimaca, a to znači daleko manja prava.
Nakon toga donijeli su takve zakone kojima nastavljaju sa pljačkom prava spomenute kategorije stanara pod izlikom nekave ravnoteže tereta između tih degradiranih, opljačkanih stanara i bivših vlasnika stanova u kojima ti stanari žive. Kakav apsurd i cinizam!
Tako sada na primjer te stanare bivši vlasnici sudskim putem mogu direktno ili indirektno izbaciti iz domova, ako bilo tko od tih stanara ili članova njihovog domaćinstva ima bilo gdje na području Hrvatske nekakvu nekretninu, koja se može olako proglasiti useljivim stanom i onda sasvim izgubiti i ono malo labavih prava što su im još preostala tj. onu sve manje zaštičenu najamninu. To je izuzetno teška nepravda, nepravičnost i diskriminacija u odnosu na stanare u društvenim i nacionaliziranim stanovima koji su dobili pravo da za samo 10% tržišne cijene i to na rok od 32 godine otkupe stan u kojem žive.
To je teška nepravda i nepravičnost i u odnosu na bivše vlasnike kao i na prekupce, jer su i oni dobili mnogo veća prava od prava koja su imali. Svakim daljnjim ukidanjem prava opljačkanih stanara povećavalo se pravo tih bivših vlasnika i prekupaca. Dakle, dok su vlastodršci jednima očito pogodovali, drugima su nanijeli veliko zlo. Da stvar bude još gora ti vlastodršci rade najozbiljnije na tome da te opljačkane stanare prisilno presele daleko od svojih pravih domova u stanove, koje oni sasvim pogrešno nazivaju zamjenskim domovima, tražeći od njih preveliko učešće u financiranju izgradnje tih stanova.
Da imaju imalo imalo ljudskosti i profesionalnosti ne bi kršili i sam Ustavni zakon o mirnom uživanju doma, pa čak i predlagali spomenuto nasilno preseljenje ni krivih ni dužnih ljudi,uglavnom starih i bolesnih, ljudi od kojih mnogi više od 70 godina žive u svojim domovima u kojima su sve emocije, sjećanja i memorija odrastanja najmanje triju generacija.Sramotno i skandalozno!
Protiv počinjenog zla stanari se bore već 20 godina, a po ponašanju najviših organa državne vlasti izgleda kao da se i nisu borili. Valjda gore od ovog ne bi bilo i bez te borbe.
Bilo bi najvjerojatnije isto, jer vlastodršci su čvrsto odlučili da im ne vrate oteta prava i da pod svaku cijenu sa što minimalnijim troškom, a na račun ljudi u spomenutim stanovima, urede stambene odnose. Štaviše, usput su pokrali i novac predviđen za uređenje tih odnosa.
"Pa, zar niste svjesni što ste nam učinili i što nam činite ?", često ih u svojim protestnim pismima i pritužbama pitaju opljačkani stanari. Svjesni su oni,dovoljno su svjesni, ali nisu savjesni ni socijalno osjetljivi , jer da su imalo savjesni i socijalno osjetljivi ne bi bili toliko zadrti i bahati. Ne bi im bilo važno da oni "pobijede", već istina, pravednost i pravičnost.Tada bi se ravnopravno odnosili prema tim stanarima i uvažavali njihove opravdane i jake argumente i vrlo prihvatljive prijedloge.
Sada ostaje da vidimo da li će u novoizabranoj vlasti RH ipak biti dovoljno savjesnih,razumnih i socijalno osjetljivih ljudi, odlučnih da odmah isprave ovu preveliku nepravdu kako bi konačno prestala nepodnošljivo stresna situacija u kojoj se stanari u stanovima privatnog upravljanja nalaze već dva desetljeća zbog otimačine njihovih prava, maltretiranja, ponižavanja, uvreda, kleveta i tjeskobe.
U svakom slučaju spomenuti stanari nikad neće pristati na kršenje prava na dom i na imovinu (jer stanarsko pravo je i imovinsko pravo) i neće pristati na neopravdano i nasilno preseljenje u zamjenske stanove.