Autor: Ivan Grljušić
Očito je da je naše društvo vrlo korumpirano - da bi se našlo posao, treba imati vezu, ljudi se upisuju u HDZ ili SDP da bi dobili nekakvo namještenje ili posao, mora se dati mito da bi se nešto napravilo ili ubrzalo, javni natječaji se često namještaju, a pogodovanje privatnom kapitalu je više pravilo nego iznimka.
Uz sve prisutnu korupciju, sveprisutna je i nominalna osuda iste pa i krivljenje korupcije za očito nefunkcioniranje i neuspjeh našeg društva, uz česte izlete i u autorasističke osude našeg "mentaliteta" (prije 50-ak godina je na ovim istim prostorima, na kojima se tad odvijao jedan od najbržih industrijskih rastova na svijetu, valjda bio neki drugi "mentalitet").
I dok je istina da korupcija nikako nije pozitivna pojava koju bi trebalo odobravati ili miriti se s njom, nikako ne stoji da je ona uzrok (ili primarni uzrok) svih problema u našem društvu. To nipošto ne treba shvatiti kao opravdavanje korupcije, nego kao pokušaj realnog sagledavanja stvari.
Naime, sve i kad bi svi oblici korupcije koje smo prethodno naveli - dobivanje poslova preko veze, stranačko kadroviranje, mito birokraciji, namješteni javni natječaji, pogodovanje privatnom kapitalu... - nekom čarolijom netragom preko noći nestali, bi li se stvarno nešto realno promijenilo?
Neki posao bi dobila osoba A umjesto osoba B (koja bi možda nekad i bila sposobnija, ali nezaposlenih bi ostalo isto), neki posao bi dobila firma C umjesto firma D, a ove ili one poticaje bi dobila firma E umjesto firme F. Ono što bi se promijenilo bi možda bio neki osjećaj pravičnosti i zadovoljštine, ali u konačnici bi većina toga bila potpuno ista - broj nezaposlenih bi ostao isti (samo bi možda neki drugi bili nezaposleni), ljudi bi i dalje bježali iz zemlje, ljudi bi i dalje bili u velikom broju siromašni, firme bi i dalje propadale, radnička prava bi i dalje bila loša, a zemlja i dalje ne bi imala nikakve perspektive.
Stvar je u tome da korupcija ne nastaje tek tako, sama od sebe, kao rezultat nekakve genetske mane ili urođenog mentalnog defekta. Korupcija je proizvod sistema u kojem živimo - proizvod perifernog kapitalizma, koji jednosta ne funkcionira dobro, tj. ne funkcionira i ne može funkcionirati na način da čitavom društvu bude dobro. Premalo se proizvodi, društvo je nerazvijeno, premalo je radnih mjesta, socijalna se država urušava još od 1990-ih i jednostavno nema dovoljno svega za sve. U takvim uvjetima - kada se stvara prokapitalistička i očajnička "snađi se" klima i u kojoj država pruža sve manje socijalne zaštite i sigurnosti - ljudi se, preko različitih veza i na različite načine, i pokušavaju snaći.
Uzrok je korupcije, dakle, u ekonomskom sistemu koji jednostavno ne funkcionira i političkom sistemu koji ne može osigurati kakvu takvu životnu sigurnost za većinu stanovništva. I opet, to nije nikakav pokušaj opravdavanja bilo kojeg oblika korupcije niti poziv da se korupciju tolerira - no da bi se nešto iskorijenilo, prvo treba shvatiti kako i zašto nastaje. A korupcija u zemljama poput Hrvatske nije uzrok nego posljedica.
I konačno, jedina korupcija koja doista jest pravi uzrok svega je ona korupcija koja se najrjeđe spominje - to je sam ekonomsko-politički sistem koji je inherentno korumpiran. To je kapitalizam - ekonomski sistem u kojem povlaštena manjina ima skoro sve, a (radna) većina ima malo ili ništa. To je kapitalistički parlamentarizam - u kojemu politiku kontrolira isti taj kapital kroz financiranje skoro svih stranaka na izborima (stvarajući nedodirljivu političku elitu i samu ogrezlu u korupciji) i kontroliranje medija, u vlasništvu tog istog kapitala. To je kapitalizam - koji na periferiji svjetskog sistema ni ne može drugačije izgledati i u okviru kojega zemlje poput naše nikada ni ne mogu očekivati da će se razviti. Tek kad se riješi ta osnovna korupcija, može se razmišljati i o tome da će se razriješiti i drugi oblici korupcije koje smo naveli.