Autor: Radnička fronta
Kapitalistički (privatni) mediji su uvjerili ljude, ponajprije one koji rade u kapitalističkom (privatnom) sektoru, da su njihovi neprijatelji radnici koji rade u javnom/državnom sektoru (tzv. "uhljebi").
Time se želi postići da se radnici iz privatnog sektora umjesto da se bune protiv onih koji ih eksploatiraju radi svog profita - kapitalista (tajkuna, vlasnika, gazda, "poslodavaca"...) - bune protiv drugih radnika, onih koji rade u javnom sektoru.
Time zapravo rade sami protiv sebe - jer što je lošije radnicima u javnom sektoru, što su im manje plaće i manja prava, to će lošije biti i onima u kapitalističkom (privatnom) sektoru.
Nedvojbeno je pak da za loša radnička prava i niske plaće u kapitalističkom sektoru nisu krivi radnici u javnom sektoru. Za stanje u zemlji svakako nisu krivi učiteljice, tete u vrtićima, medicinske sestre, smetlari i ostali radnici u javnom sektoru. Besmisleno je njih kriviti samo zato što ipak imaju kakva-takva radnička prava i koliko-toliko normalne plaće. Ono za što bi se trebalo boriti jest ne da se onima koji imaju relativno normalne poslove to ukine, nego da radnička prava i više plaće dobiju svi.
Radnici u kapitalističkom sektoru ne smiju nasjedati na propagandu da su tete u vrtićima i doktori krivi za sve njihove probleme - ta tko uostalom čuva i njihovu djecu i tko ih liječi kad su bolesni? Oni na koje bi trebali usmjeriti svoju ljutnju su tajkuni koji se voze u limuzinama koje koštaju stotine tisuća eura, žive u dvorcima, imaju silne vile i jahte, i, u konačnici, imaju i većinu medija u svojim rukama. Oni su to koji radništvo pokušavaju međusobno zavaditi kako se ono ujedinjeno ne bi okrenulo protiv paraziti - kapitalističke klase - koja ih izrabljuje i živi im na grbači.