Već godinama se u kuloarima govori o horor pričama koje se događaju u lancu trgovina Boso, u vlasništvu kapitalista Bosiljka Stanića, inače i predsjednika Nadzornog odbora NTL grupe, koje je i lanac Boso dio (u NTL spadaju također i lanci Studenac, Gavranović, Trgostil i drugi). Isti je Bosiljko Stanić također i vlasnik sestrinskih poduzeća Stanić, Pekar i Eko-stočar. Ovih je dana, nakon masovnog trovanja na svadbi u Vinkovcima, ponašanje ovih poduzeća opet došlo u javnost. Navodimo samo neke od najgorih i sramotnih postupaka ovog tajkuna prema svojim radnicama i radnicima:
1) radnike se prisiljava da 700 kn od svoje plaće mjesečno troše u trgovini u kojoj rade pod prijetnjom otkaza
2) radnici dobivaju novčane kazne ako ne prodaju određene robe onoliko koliko je to vlasnik zamislio
3) radnike se maltretira svakodnevnim pregledavanjima na kraju smjene i naplaćuje im se za sve za što nemaju račune (čak i, primjerice, za vlastite dezodoranse)
4) prisiljava ih se na potpisivanje sporazuma o prestanku ugovora o radu, čime radnik gubi pravo na potraživanja, otpremninu i naknadu s burze
Osim toga, radnici u lancu Boso također rade prekovremeno neplaćeno, što je vrlo uobičajena praksa u Hrvatskoj, ali zato ništa manje strašna, te su izloženi različitim drugim vrstama mobinga, zastrašivanja i maltretiranja. Zbog svega izrečenoga i svih sramotnih postupaka tražimo sljedeće:
1) hitan povratak novca radnicima za svako prisilno trošenje ili oduzimanje uz kamate
2) hitnu isplatu odštete svim sadašnjim i bivšim radnicima zbog terora koji su godinama trpjeli
3) rigorozna kazna vlasniku za takvo nezakonito i nečovječno ponašanje
Također, kako bi se ovakvo i slično ponašanje ubuduće spriječilo – a ono je, nažalost, uz sitne razlike više pravilo nego iznimka – zalažemo se za donošenje zakona koji će ovakve i slične oštre prijestupe protiv radničkih prava (kao što su neisplata plaće, neplaćanje prekovremenih, neisplata doprinosa, nedopuštanje prava na pauzu, prisila radnika da kupuju proizvode u svom poduzeću, isplata plaća u bonovima poduzeća u kojem rade i sl.) kažnjavati najgorom mogućom kaznom za takve izrabljivače i onim čega se najviše boje: oduzimanjem imovine, tj. izvlaštenjem.
To možda izgleda kao rigorozna kazna, ali je li to stvarno gore od tajkuna koji se ponašaju kao Bosiljko Stanić i koji tako bezočno i nemilosrdno eksploatiraju i maltretiraju svoje radnike – bez kojih oni ne bi imali ništa od toga što imaju – i tretiraju ih, riječima samo Bosiljka Stanića, kao "stado"? Ako se želimo izboriti za društvo koje će funkcionirati u interesu radnika, tj. u interesu radne većine, kojoj pripada većina ljudi, a ne u interesu krupnih kapitalista kao što je Bosiljko Stanić, to sasvim sigurno nećemo postići bojažljivim apeliranjem na to da poštuju zakone, kad je sasvim očito da je njima stalo samo do privatnog profita.
Potpuno je jasno da praktički sve postojeće, pogotovo parlamentarne, stranke rade u korist kapitala i da ih taj isti kapital (većinom nastao u doba pljačkaške privatizacije) financira. Stoga trebamo organizirati novu političku opciju koja će se beskompromisno boriti za interese radništva i koja neće dopustiti da ih kapital tako gazi u beskrupuloznoj potrazi za još više profita.
Moramo se organizirati i izboriti se za društvo koje će cijeniti i na prvo mjesto stavljati radnika a ne kapital. To je upravo ono što i mi u Radničkoj fronti pokušavamo napraviti.