Autor: Branislav Maričević
Izlazak Britanije iz Europske Unije izazvao je danas mnoštvo reakcija i skoro da se može dobiti dojam kako je Europska Unija ustvari dobrotvorna i solidarna organizacija koja ima za cilj da države članice međusobno dobro surađuju i pomažu jedna drugoj kako bi ostvarile ekonomski prosperitet za većinu članova društva. Međutim, stvarnost je nešto drugačija. Strukturni okvir Europske Unije je vrlo nedemokratičan budući da jedini zastupnici koje izravno biramo sjede u Europskom parlamentu koji praktički nema prave ovlasti. Europski parlament može Europskoj komisiji predati obrazložen prijedlog o otvaranju i reguliranju određenog pitanja pokretanjem zakonodavne procedure. No, na kraju je Europska komisija ta koja prihvaća ili ne prihvaća određeni prijedlog. Ključne odluke donosi Europska komisija koja se sastoji od povjerenika koji se ne biraju direktno nego ih izabiru vlade pojedinih država. Nakon što su izabrani oni više nikom ne odgovaraju osim lobistima, korporacijama i kapitalistima s kojima su umreženi.
Najveći problem sa Europskom Unijom imaju zemlje europskog Juga (Grčka, Španjolska) koje praktički nemaju nikakvih instrumenata da uopće vode nekakvu suvislu i samostalnu ekonomsku politiku koja ne uključuje daljnju privatizaciju, deregulaciju i rezanje javne potrošnje. Koliko je ta politika uspješna vidi se po stopama nezaposlenosti, devastaciji i nedostupnosti javnih usluga za sve šire slojeve društva te nemogućnosti da se ostvare pretkrizne stope rasta čak i u najrazvijenijim europskim ekonomijama. Odmah nakon Brexita oglasili su se i sa financijskih tržišta gdje su očito zabrinuti za razinu profita koji ostvaruju od neproduktivnog rada i parazitiranja na leđima onih koji zaista stvaraju novu vrijednost. Povijest je pokazala da ne moraju biti u strahu jer će vjerojatno kao i dosada državne institucije uskočiti i pripomoći novcem europskih poreznih obveznika kako bi se sistem i dalje održao na životu.
Nema sumnje da će na ovom valu zajahati desničarski populisti koji će iskoristiti priliku da zaštite nacionalne interese ksenofobijom i rasizmom, ali to ne može biti razlog da se situacija promatra crno-bijelo gdje su oni koji su izglasali izlazak iz EU neuki i zatucani dok su oni koji su za EU kozmopoliti i građani svijeta. Društveno-ekonomski odnosi uvelike oblikuju čovjekovu svijest i upravo zato ljudi ponekad odustaju od statusa quo kako bi prodrmali učmale sistemske strukture i osjetili neku vrstu promjene.