21.01.2019. Radnička fronta je na konferenciji za medije u Novinarskom domu u Zagrebu predstavila svoju kandidatkinju za predstojeće predsjedničke izbore – Katarinu Peović i program demokratskog socijalizma 21. stoljeća. Katarina Peović je izložila razloge zbog kojih se Radnička fronta uključila u kampanju koja RF-u ne znači bitku za smjenu jednih lica drugima – već priliku za predstavljanje vizije demokratskog socijalizma kao korjenite promjene političko-ekonomskog sistema.
Demokratski socijalizam koji uči na neuspjesima realpolitičkih socijalizama predstavlja viziju promjene koja se ne može dogoditi 'odozgo', već društvenu transformaciju treba potaknuti 'odozdo', a društvo se može mijenjati samo tako da se grade institucije novog društva, a da u tome svi sudjeluju. To je prije svega vizija koja mijenja perspektivu iz „nema alternative” u perspektivu drugačijeg društva.
Demokratski socijalizam se temelji na društvenom vlasništvu koje jedino garantira da će se gospodarska aktivnost odvijati u interesu zadovoljenja potreba cijelog društva; društvenoj proizvodnji koju organiziraju radnici te proizvodnji za potrebe koja osigurava da se ekonomska aktivnost neće odvijati zbog privatnog profita, već u smjeru brige za životni standard i ostvarenje potreba kao što su obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, prehrana.
Na konferenciji su predstavljene neposredne, kratkoročne i prijelazne mjere koje su tu kako kako bi osvijestili da se čak i u ovim uskim okvirima mogu voditi politike u interesu radne većine. Naglasilo se da je predsjednička funkcija protokolarna i ograničenih ovlasti, ali da upravo zato ta funkcija treba biti u korist radne i obespravljene većine.
Neke od predstavljenih točaka uključuju:
• Privredu koja se u prijelaznim mjerama orijentira prema demokratskom planiranju proizvodnje, proizvodnju za važne potrebe, ekološku i energetsku održivost i poticanje poduzeća koja se nalaze pod direktnim upravljanjem ili nadzorom samih radnika.
• Reindustrijalizaciju koja podrazumijeva plansko i intervencionističko poticanje onih sektora ekonomije koji proizvode važna dobra (hrana, građevinski sektor – stanovanje, obrazovanje, zdravstvene ustanove) ali i onih sektora za koje već postoje kvalitetne osnove u postojećoj i naslijeđenoj infrastrukturi, tehnologiji, znanju, kao što je to brodogradnja.
• Neovisnu, aktivnu i svrhovitu monetarnu politiku uz temeljni monetarni cilj - reafirmaciju kune, odnosno deeurizaciju ekonomije; upravljanje tečajem u funkciji aktivacije domaćih proizvodnih i izvoznih kapaciteta.
• Znatno progresivnije poreze na dohodak i na imovinu, te progresivno oporezivanje dohotka od vlasništva (dividende, rentu, profite).
• Poništavanje svih privatizacija u kojima je bilo nepravilnosti i pogodovanja.
• Politiku zaštite radničkih prava koja uključuje mjere poput skraćivanja radnog vremena na 35 sati i zapošljavanja više ljudi; zabranu prekovremenog rada, ukidanje agencijskog, studentskog i bilo kakvog rada preko posrednika.
• Ukidanje drugog mirovinskog stupa.
• Ukidanje svih povlaštenih mirovina te lažnih i previsokih invalidnina.
• Reorganizaciju načina vođenja javnih poduzeća.
• Javno i svima dostupno zdravstvo.
• Javno i svima dostupno obrazovanje.
• Vanjsku politiku protiv diktata Bruxellesa, demilitarizaciju društva; smanjivanje financiranja vojske, istupanje iz NATO-a i povlačenje hrvatskih vojnika iz vojnih misija.