Autor: Karlo Zinić
Povodom kukavičkog napada na novinara RTL-a, Petra Panjkotu, koji se je dogodio jučer prilikom izvještavanja iz Banja Luke i tamošnjih prosvjeda oglasili su se veliki zagovornici slobode medije i integriteta novinara u Hrvatskoj: Tomislav Karamarko i Božo Petrov. Naime, obojica izražavaju zgražanje i nevjericu te su ovaj napad okarakterizirali kao napad na slobodu govora i općenito na novinarsku struku. To su poruke koje na prvu zvuče sasvim logično i trebalo bi ih podržati. Međutim, teško se je oteti dojmu da su one, od ove dvojice, daleko od iskrenih. Još se i te kako sjećamo njihove šutnje nakon što je u Splitu fizički napadnut Ante Tomić. Niti jedan niti drugi tada nisu osjetili potrebu da osude taj napad i da pozovu na obranu slobode govore. Dapače, niti jedan niti drugi također nisu osudili predsjedničine i izjave Zlata Hasanbegovića da je svatko odgovoran za izgovorenu riječ, tj. bolje mu je da pazi što govori jer bi moglo biti posljedica. Niti jedan niti drugi nisu imali potrebu izjasniti se oko Hasanbegovićeva nasrtaja na neprofitne medije s ciljem njihova uništavanja, što je također udar na slobodu govora. Obojica šute na brojne otkaze koje su razni novinari dobili zbog svojih tekstova, kao što su Boris Dežulović ili Oriana Ivković Novokmet, koja je dobila otkaz nakon što je pisala o sumnjivim poslovima obitelji Karamarko. Nisu se osjetili prozvanim da komentiraju cenzuru nekoliko tekstova Damira Pilića u Slobodnoj Dalmaciji. Novinski izvještaji koji su huškački i koji pozivaju na linč, kao što je to slučaj u vezi Rene Bitorajca, njih ne zanimaju.
Napad koji se jučer dogodio je definitivno za svaku osudu i uistinu se može okarakterizirati kao napad na slobodu govora. Osuda takvog čina je svakako potrebna. Međutim, kada ona dolazi od osoba koje ne samo da žmire na takve pojave u našem dvorištu, već i sami aktivno sudjeluju u reprodukciji istih, onda nam ne prestaje ništa doli ironično se nasmijati. Osoba koja nam je prijetila da ćemo jedino u svoja četiri zida moći misliti što želimo, a sve izvan toga će on određivati je zadnja koja ima pravo išta govoriti o slobodi govora.
Na ovom primjeru, kao i na primjeru očite fašizacije društva se ponavljaju isti obrasci. Prema van se stavlja jedna maska na lice. Ona koja oslikava europske civilizacijske obrasce kao što je antifašizam i sloboda govora. Dok s druge strane kada se djeluje u lokalnoj močvari se maske skidaju gdje se pokazuje pravo regresivno lice koje je anti antifašističko i koje medije svim načinima želi staviti pod svoju kontrolu kako bi se ostvario vjekovni san desničara da o Gojku Šušku i Franji Tuđmanu svi imamo jedno uniformirano mišljenje, koje će naravno odrediti veliki vođa Tomislav Karamarko.