Autor: Branislav Maričević
S obzirom na sve dosad viđeno u ovih nekoliko mjeseci vladanja Domoljubne koalicije i MOST-a ne postoji način da se opravdaju dosadašnji potezi i afere vladajućih struktura. Što se tiče MOST-a i pada njihove popularnosti bitno je uočiti strukturu Mostovih glasača. Naime, oni su podjednaku podršku imali i od glasača lijevog centra i od glasača desnog centra. Razlog tome je lijepo upakirana priča o neimanju ideologije te o stručnosti i reformama. U trenutku kad su koalirali sa HDZ-om i ostalim smećem iz Domoljubne koalicije (HČSP, HRAST, HSP Dr. Ante Starčević) i prešutno podržali njihovu nakaradnu ideologiju koja koketira s ustaštvom (a definitivno predstavlja povratak onih istinskih vrijednosti autokrata Franje Tuđmana) izgubili su podršku glasača lijevog centra.
Ono što je evidentno jest činjenica da stranke koje kakti nemaju ideologiju su u biti desničarske. Pa tako ni Živi Zid ne osjeća potrebu da se izjašnjava oko prava manjina, po pitanju povijesnog revizionizma i puzajućeg ustaštva i fašizacije kojeg provodi HDZ putem svojih aparatčika. A ne treba ni zaboraviti da su pod imenom Savez za promjene koalirali na lokalnim izborima sa HČSP-om, a Sinčić je za vrijeme svoje predsjedničke kampanje dao podršku Klemmu, Glogoškom i šatordžijama.
Prije izbora u fokusu su bili i navodno nekakvi rezultati koje su MOST-ovci postigli u Metkoviću iako se na kraju ispostavilo da se to svelo na zapošljavanje kadrova iz MOST-a po ustanovama lokalne samouprave. MOST možda nije nastao kako kukavičje jaje HDZ-a, ali je jezgra MOST-a iz Metkovića (Petrov, Grmoja) sastančila s HDZ-ovcima puno prije nego što su uopće došli u priliku da formiraju Vladu na što je upozoravao i Stipe Petrina. HDZ će uvijek imati svoju glasačku bazu i to čak ne mora biti nužno vezano uz njihovu ideologiju nego je riječ o klijentelizmu i interesima njihovih glasača. Dovoljna je činjenica da imamo 500 tisuća branitelja koji primaju penziju i da se njihov broj nakon rata u mirnodopskim uvjetima konstatno povećava. Da je MOST-u stvarno stalo do reformi povukli bi pitanje revizije braniteljskih mirovina jer to bi bio dobar početak da se oslabi HDZ i duopol na političkoj sceni (protiv kojeg su MOST-ovci navodno). Oni koji nisu politički beskičmenjaci, iz MOST-a su se vrlo brzo povukli (Petrina, Lovrinović) kad su uvidjeli da je riječ o skupini koja ima zadatak da drži ljestve HDZ-u.
Trenutna HDZ-ova vlada je jedna od najgorih u povijesti Hrvatske. Za razliku od npr. Orbana koji je također desničar, ali uspješno populistički koristi kombinaciju radikalnog nacionalizma i socijalne politike, mi imamo poltronsku vladu koja koristi kombinaciju radikalnog nacionalizma i lizanja dupeta kapitalistima iz tuzemstva (Marić – ministar financija iz Agrokora) i inozemstva (rejting agencije i kreditori). HDZ je najveća bijeda među strankama sličnog političkog profila u Europi. Orban je recimo ukinuo privatne mirovinske fondove, uveo fluktuirajući tečaj forinte, konvertirao kredite u forinte, a HDZ će rasprodati preostale tvrtke u državnom vlasništvu i uvesti porez na nekretnine.
Koliko je to uspješna politika najbolje se vidi na primjeru prodaje Telekoma i Plive. Svi smo mnogo puta čuli onu staru kapitalističku floskulu kako tvrtke koje su u državnom vlasništvu samo gomilaju gubitke i propadaju, međutim čim prijeđu u ruke stranog ili domaćeg kapitalista odmah čudesno procvjetaju i imaju odlične poslovne rezultate. Hrvatski telekom je tako u dva kruga privatizacije prodan Deutsche Telekom-u koji je na taj način stekao većinsko vlasništvo nad tvrtkom i infrastrukturom koju su plaćali hrvatski radnici. Danas imamo situaciju da je broj radnika drastično smanjen, sve veći broj poslova odrađuju studenti za mizernu satnicu, a Deutsche Telekom svake godine ostvaruje profit koji se iznosi van Hrvatske te se ne reinvestira u domaće gospodarstvo.
Sličan rasplet pogodio je i Plivu, nekad regionalnog i farmaceutskog diva koji je prodan američkom Barru za 2,2 milijarde dolara za vrijeme Sanaderove vladavine. Barr je uredno dobit izvlačio van zemlje do trenutka kada isti posao preuzima izraelska Teva. Na taj način smo od tvornice koja je bila hrvatski tehnološki i znanstveni vrh, u čijem je istraživačkom centru kroz povijest apsorbirano tisuće znanstvenih radnika dobili tabletaru u kojoj radnici stvaraju profit stranim kapitalistima.
Kada se čitava ekonomska politika države (a to uključuje sve vlade od samostalnosti) svodi na privlačenje stranih investicija i pripremanje terena za iste ne treba se čuditi što većina profita kojeg zarade radnici u Hrvatskoj na kraju završi u rukama kapitalista iz inozemstva. (Prema podacima liderpressa u 2015. više od pola dividendi hrvatskih kompanija isplaćeno je stranim vlasnicima.) U isto vrijeme ljudi se svakodnevno autobusima iseljavaju iz Slavonije, a 575 tisuća ljudi si ne može priuštiti plaćanje računa.
Tko je živio u državi s ovakvim stručnjacima, ni pakao mu neće teško pasti.