Svako malo nam se javljaju radnici iz poduzeća u kojima se ne isplaćuju plaće za prekovremeno, doprinosi, krše se radnička prava i sl. Pitaju nas možemo li im kako pomoći. Mi im uvijek odgovaramo da možemo i to na više načina: pravno-sindikalnim savjetima, pomoću s prijavljivanjem inspekciji, protestnim akcijama, izlaskom u medije... Ključno je, međutim, da sami radnici odluče kako žele da im pomognemo (jer ne možemo ništa raditi protiv njihove volje) i da se bar netko od njih odlučiti javno istupiti u slučaju prijave ili samo nastupa u medijima.
To se, nažalost - ali i razumljivo, pokazuje problematičnim i u većini slučajeva radnici odmah odustanu jer su uglavnom svi prestrašeni da će ostati bez posla ako se ikako pobune. I to nije bezrazložan strah jer mnogi navode kako ostaju bez posla čim išta prigovore svojim šefovima.
Sličnu situaciju imamo i u samom RF-u. Iako nas zagovaraoci kapitalizma često napadaju da kod nas nema radnika, činjenica je da su praktički svi naši članovi ili radnici (većina u kapitalističkom sektoru), nezaposleni (radnici), penzioneri (bivši radnici) ili studenti (budući radnici). Međutim, mnogi od njih moraju biti praktički tajni članovi jer se boje posljedica na poslu (ili s nalaženjem posla u budućnosti) ako bi se saznalo da su članovi RF-a.
Naime, biti član RF-a očito nije isto kao i biti član HDZ-a, SDP-a ili HNS-a. Kako je većina ljudi osuđena na to da radi u kapitalističkom sektoru, nije im svejedno da se zna da su članovi RF-a - s obzirom da kapitalisti baš i nisu ljubitelji RF-a. I s razlogom nisu.