Poput svih institucija osmišljenih u režiji čovjeka, tržišta također imaju svoje prednosti i mane. Nastala u osobitim povijesnim okolnostima, mijenjaju se s protokom vremena i promjenom uvjeta te na posljetku gasnu. I tržišta su, baš kao i institucije poput monarhije, ropstva, carstva, feudalizma ili plemenskih društava koja su u svoje vrijeme bili hvaljene, opisivane kao krajnje uzvišene i vječne. Povijest producira, razvija i potom gasi institucije, a isto se dešava i sa oduševljenjem sa istima.
Kako institucije gube svoje pretenzije za koje se prethodno tvrdi da su veće od života, njihove slabosti postaju sve vidljivije i obrnuto.
Tržišta su bila i jesu samo puki mehanizam za distribuciju resursa i proizvoda između ljudi i gospodarstva. Na tržištima cijene alociraju traženu robu ponuđačima koji su za istu spremni najviše platiti. Tržišta se razlikuju od mnogih netržišnih mehanizama koje su ljudi u prošlosti koristili, a koriste i danas za distribuciju dobara. Vjerske vlasti, starješine zajednica, lokalne, regionalne i državne vlasti, demokratski ustrojeni kolektivi, rodbinske zajednice i darovne organizacije razvile su drugačije, netržišne cjenovne mehanizme za distribuciju. Obzirom da su tržišta u recentnoj povijesti histerično hvaljena (držana na pijedestalu) vrijeme je da se razotkriju njihovi nejasni i često užasavajući rezultati.
Tržišta više ili manje dobrovoljno na bazi quid-pro-quo razmjene distribuiraju resurse i proizvode među vlasnicima resursa i proizvoda. Ja nudim nešto što imam u zamjenu za nešto što nemam, a treba mi. Kapitalizam nije izmislio tržišta – ona su koegzistirala sa svim nekapitalističkim poznatim proizvodnim sistemima (feudalizam, robovlasništvo, samostalna seljačka poljoprivreda). Na isti način takvi različiti proizvodni sistemi također su koegzistirali sa netržišnim sustavima distribucije.
Kada kapitalisti hvale tržišta obično to čine na način da demoniziraju socijalizam, kao da je taj socijalizam dokinuo tržišta, iako je to nešto što socijalisti skoro nikada nisu napravili. Pretkapitalistički robovlasnički ekonomski sustav na jugu SAD-a rastao je i širio se posredstvom tržišta robova i proizvoda koje su robovi proizvodili. Nasuprot tome, rana stoljeća europskog feudalizma susrela su se sa smanjenjem upotrebe mehanizma tržišta daleko više nego što se to dešavalo u modernom socijalizmu. Kasniji europski feudalizam više se otvarao tržištima. Stvarna povijest tržišta razlikuje se od ideološki pristranih interpretacija te iste povijesti.
Usprkos pro-tržišnoj ideologiji koja prožima kapitalističke kulture današnjice, unutar tih kultura tržišta se ponovno otkrivaju na načine iz kojih se puno može zaključiti. Tipični blagdanski prizor može ilustrirati poantu. Uzmimo za primjer da pojedinci organiziraju večeru – kupili su, pripremili i poslužili hranu prijateljima i rodbini okupljenima oko blagdanskog stola. Svi gosti uzimaju i uživaju svoje obroke hrane, pri čemu razgovor teče, a solidarnost cvate. Po završetku jela jedan je mladić zamoljen da pospremi stol. On ponosno primjenjuje saznanja o tržištu koja je stekao na sveučilišnom semestru ekonomskog fakulteta. „Naravno“, obratio se svima za stolom, „to će iznositi 4 dolara, molit ću“.
Tišina se spustila među šokirane uzvanike. Jedan od domaćina, crven u licu ustvrdio je kako je taj mladićev postupak nešto krajnje užasno, strogo objašnjavajući da su za stolom svi rodbina i prijatelji koji vole jedni druge i svojim ljubaznim postupcima iskazuju ljubav jedni prema drugima, a zahtijevanje novca za to vrijeđa i potkopava ono što ih je ovdje dovelo. Također se zapitao što to uče mladića na tom, prema njegovom mišljenju, odviše skupom studiju.
Domaćin je optužio tržište da je neprijatelj ljubavi i solidarnosti. Postavlja se pitanje da li bi s vremenom mogao proširiti kritiku efekta tržišta u svojem domu na efekte tržišta izvan njegova doma. Suvremena društva uglavnom zabranjuju tržišta kao mehanizme za distribuciju seksualnih usluga, organa za transplantaciju i slično. Davno prije, Platon i Aristotel kritizirali su tržišta zbog polarizacije bogatih naspram srednje klase i siromašnih optužujući ih da potiču zavist te na taj način potkopavaju socijalnu koheziju koja podupire zajednicu. Je li moguće da ljudi iznova prepoznaju tu staru grčku mudrost?
Tržište je potaknulo Volkswagen da proda preko 11 milijuna vozila za koja je kasnije utvrđeno da prekomjerno zagađuju zrak, na način da su zavarani kupci i regulatorne institucije. Tržište je na isti način utjecalo da GM odugovlači saniranje fatalnih napuklina u sustavu paljenja, da Toyota odugovlači korekciju fatalnih napuklina na zračnim jastucima, te da Whole Foods previše naplaćuje stanovnicima New Yorka, Kalifornije i tko zna kome još sve ne za pakiranu hranu. Svakog mjeseca časopis Consumer Reports opisuje kompanije vođene isključivo profitom kako grabe priliku da naplaćuju sve više što manje daju na tržištima kojima „služe“. Diljem SAD-a svaka država ima komisije koje nadziru kapitaliste koji se bave komunalijama i osiguranjem zbog toga što njihovo sebično „tržišno ponašanje“ šteti javnom interesu.
Veliki poslovnjaci su uvijek pokušavali i često uspijevali manipulirati i monopolizirati tržišta. Ogromna oglašivačka industrija omogućava takve manipulacije i monopole oblikujući zahtjeve za robom i uslugama kojima firme opskrbljuju tržište. Kad vladine komisije zaprijete tržišnim manipulatorima i monopolima, kapitalisti iznađu načina da komisije povuku prijetnju te se na taj način apsurdi u sistemu multipliciraju.
Tržišta funkcioniraju tako da napuhuju cijene tražene robe i dobara, što znači da ih dobivaju isključivo oni koji imaju dovoljno novaca. Polarizirajuća gentrifikacija i nejednaki uvjeti javnog školovanja odraz su situacije u kojoj tražena zemljišta u preferiranim četvrtima odlaze najbogatijima. Tržišta distribuiraju najviše najboljih outputa najbogatijima. Postavlja se pitanje je li takva distribucija u skladu s vrijednostima zajednice i obiteljskim vrijednostima. Tijekom II. sv. rata u SAD-u su odbačena tržišta kao sredstvo distribucije mesa, kave, šećera, benzina i drugih proizvoda. Takva dobra bila su tražena jer je ratna proizvodnja preusmjerila resurse za svoju proizvodnju. Dopuštajući tržištima distribuciju tih rijetkih, a traženih dobara samo za bogate značilo bi potkopavanje društvene solidarnosti koja je u ratu bila potrebna. Dolazimo do toga da se opaska o neželjenim efektima tržišta domaćina koji je pripremio blagdanski ručak
može primijeniti i izvan njegovog doma.
Washington je tako nametnuo racioniranje tijekom II. sv. rata: preferirajući netržišni format za distribuciju mnogih osnovnih proizvoda. Ti su se proizvodi distribuirali putem posebnih kartica „ration cards“ (kartica za racioniranje) alociranih među Amerikancima sukladno individualnim potrebama i potrebama obitelji.
Kad je Marx opisao glavni dio ideologije (uvjerenja) koje je podupiralo kapitalizam kao „fetišizam robe“, mislio je na uzvisivanje tržišta. Marxova intencija bila je pokazati da su iza tržišta bili djelomično društveni interesi te nastojanje za osiguranjem i povećanjem bogatstva odnosno kontrola nad kapitalističkim sistemom proizvodnje. Rastuća tržišta služila su svojim vlastitim interesima.
Tržišta su stimulirala i nagrađivala proliferaciju financijskih proizvoda (asset-backed securities, collateralized debt obligations, credit default swaps itd.) koji su pomogli u potapanju svijeta u ozbiljnu recesiju od 2007. Američki tržišno utemeljen zdravstveni sustav je dijelom kriv zašto Amerika dobiva osrednje rezultate u zdravstvu unatoč tome što troši na zdravstvenu skrb daleko više od ostalih naprednih industrijskih ekonomija. Eksplozivno rastuće tržište ilegalnih droga potencira glavne društvene probleme u gradovima, zatvorima, getoima i drugdje. Kapitalistička organizacija proizvodnje uparena sa tržišnim sustavom distribucije izrodila je mnoge katastrofe po moderno društvo.
Hvaljenje tržišta u smislu savršenih društvenih optimuma trebalo bi odbaciti kao sebični instrument koji je sam sebi svrha i koji najbogatiji koriste na štetu svih ostalih. Trebamo i možemo koristiti bilo koju kombinaciju distribucijskih mehanizama (tržišnih i /ili netržišnih) i to na principu demokratskog odabira nakon što se uspostavi otvorena debata o vrlinama i manama navedenih mehanizama.
Izvornik: Debunking the Magnitude of Markets: A Holiday Story