Autor: Drago Markiša
Od završetka rata je prošla 21 godina. Jesu li ovakve tenzije postojale 1966. u Jugoslaviji, Engleskoj, Francuskoj ili Izraelu prema Nijemcima?
Rat koji je završio 1945. je bio puno brutalniji i s puno više ljudskih i materijalnih žrtava nego onaj koji je završio 1995. Pa ipak, 1963. su njemački turisti normalno dolazili na hrvatsko more, njemački se normalno učio u školama, ljudi su išli u Njemačku kao gastarbajteri... Isto tako, 1963. su Francuska i Njemačka bile već zajedno u onom što će postat EU, a Velika Britanija je bila na putu da se istoj organizaciji priključi. Izrael pak nije zabranio jidiš zato što je to zapravo jedna varijanta njemačkoga.
Gdje je, dakle, razlika? Razlika je u tome što je nakon nevjerojatnih uništavanja i klanja u 2. svjetskom ratu konačno eliminirana velika kapitalistička ekonomska kriza 1930-ih i uslijedilo je tzv. "zlatno doba kapitalizma", "kejnzijanskog kompromisa" i nastanka socijalne države na Zapadu, kojemu je, s druge strane, odgovarao golem privredni rast i rast životnog standarda u doba industrijalizacije u tadašnjoj Jugoslaviji, također i u SSSR-u i nekim drugim realsocijalističkim zemljama. U doba ekonomskog prosperiteta i optimizma se krvavi rat mogao lako zaboraviti.
No danas je situacija drugačija. Ratovi na području bivše Jugoslavije, koji su simbolički znakovito inaugurirali početak restauracije kapitalizma, nisu doveli do prosperiteta, nego do potpune ekonomske katastrofe i besperspektivnosti kakvu danas vidimo i više-manje svim postjugoslavenskim zemljama (iznimka je neko vrijeme bila Slovenija, ali i to se donekle mijenja). U takvoj situaciji nije ni čudno da su i 21 godinu nakon završetka rata sile reakcije i dalje toliko jake i da im uspijeva zavesti mase svojom mračnjačkom politikom.