Jedna od najgorih stvari koje se mogu dogoditi ženi ili djevojčici je fistula, unutarnja povreda do koje može doći porođajem, a ponekad i silovanjem, i koja ženu ostavlja inkontinentnom, poniženom i često smrdljivom.
Te žrtve su gubavice 21. stoljeća, i premda je fistulu gotovo uvijek moguće spriječiti, stotine tisuća žena širom svijeta pate od nje.
O fistuli se slabo govori jer uključuje seks, smrad i intimne dijelove tijela, zato što žrtve uglavnom žive u siromašnim zemljama i već su u začetku u trostruko nepovoljnijem položaju od drugih: siromašne su, žive u ruralnim dijelovima i marginalizirane su.
Toj istoj populaciji redovno se uskraćuje obrazovanje, pravo na vlasništvo, zaposlenje i bilo kakva pomoć nakon zlostavljanja, silovanja ili prisilne udaje i zato bi pri uspostavljanju društvene pravednosti svugdje u svijetu prioritet trebala biti rodna pravednost.
Isto tako bi trebala biti prioritet i predsjedničkim kandidatima. Američka predsjednička kampanja potakla je neke rasprave na temu što bi „ženska prava“ značila u 2016. godini. No ta se rasprava usredotočila samo na unutarnje stanje u SAD-u, dok se s najužasnijim problemima suočavaju upravo žene i djevojke u drugim dijelovima svijeta, poput Marime, djevojke iz Etiopije koja je imala fistulu.
Marima je bila srednjoškolka kojoj je plan bio postati učiteljicom, no zaljubila se i udala za kolegu srednjoškolca. Nije htjela zatrudnjeti, ali nikad nije čula za kontracepciju pa joj je uskoro počeo rasti trbuh.
U velikom dijelu svijeta trudnoća može biti najopasnija stvar za ženu. Marima je pokušala roditi kod kuće, no nakon nekoliko dana vrlo teškog porođaja, fetus je bio mrtav, a ona je završila s opstetričkom fistulom.
Fistula je otvor između porođajnog kanala i mjehura ili rektuma. Marimi se dogodilo i jedno i drugo te su joj mokraća i feces izlazili kroz vaginu. Uz to su joj bili oštećeni i živci koji su uzrokovali parezu stopala pa nije mogla hodati.
Suprug ju je napustio i oženio se drugom. Marima je ležala na komadu plastike na podu bratove kuće, nepokretna, potpuno napuštena i sama jer su je članovi obitelji grdili zbog stalnog smrada.
„Moja šogorica bi mi govorila: 'Užasno smrdiš, zbog tebe nam nitko ne želi doći u kuću',“ prisjeća se Marima, tiho plačući. Prestala je jesti krutu hranu kako bi iz nje curilo manje fecesa te je četiri mjeseca ležala na podu i preživljavala na čaju od kamilice i kamiljem mlijeku.
Težina joj je pala na svega 25 kilograma. Imala je rane od ležanja na stražnjici i čireve na bedrima i genitalijama od urina koji je stalno curio iz nje. Imala je sedamnaest godina i čekala je da umre.
„Ljudi su govorili da me bog prokleo”, kaže Marima. „Činilo mi se da je bolje umrijeti nego imati takav problem.”
Onda ju je član obitelji odveo do ogranka neprofitne organizacije Hamlin Fistula Ethiopia koja se bavi njihovim liječenjem. Danas Marima opet hoda, povratila je normalnu težinu, a otvor na rektumu je uklonjen. Doktor Fekade Ayenachew kaže da još uvijek pokušava pronaći najbolji način kako da riješi curenje urina.
Fistule su bila uobičajena pojava i na Zapadu i postojala je bolnica za fistule na Manhattanu na mjestu gdje se sada nalazi hotel Waldorf Astoria. Kada se porođaj počeo obavljati i carskim rezom, fistule su nestale.
Prevencijom fistule bi se prevenirala i smrt majki, a to se može postići ulaganjem većih sredstava u reproduktivnu zdravstvenu skrb koja bi uključivala i kontracepciju i porođaj carskim rezom. U Etiopiji se to pokazalo učinkovitim, smrtnost trudnica se prepolovila u posljednjih 20 godina, a cilj im je ponovo je prepoloviti u samo sljedećih pet godina.
Organizacije poput Hamlin Fistula Ethiopia, Fistula Foundation i Engender Health pokazale su da kad životi žena postanu prioritet, oni se mogu i spasiti.
Jedan jednostavan korak bi bila pomoć više od 200 milijuna žena širom svijeta koje ne žele zatrudnjeti, no nemaju pristup kontracepciji koja bi bila pouzdana. „Da sam znala za kontracepciju, sigurno bih je koristila“, kaže Marima.
Nema sumnje da je ovo odbojna i morbidna tema, no nema sretnijeg prizora nego kad se žena riješi fistule. Jamila, tridesetjednogodišnjakinja koja je nakon četiri godine patnje izliječena na istom mjestu kao i Marima, sjala je od sreće. „Suha sam!“, pobjedonosno je izjavila. „Već šest dana ne curim!“
„Već sam bila izgubila nadu,“ dodaje Jamila, „bila sam kao mrtva, a sada sam uskrsnula!“
Prijevod: D. Kosić