Autor: V. Z.
Jesmo li napokon shvatili, poslije ove blamaže oko neisporuke borbenih aviona F-16 Barack, koliko su Republika Hrvatska i njezine oružane snage (HV) ništa drugo negoli najjadnije sluge političkih, vojnih i ekonomskih elita SAD-a. Ne samo da nas SAD kroz NATO i ISAF imperijalistički iskorištava u svojim okupacionim i preventivnim misijama u Afganistanu i Poljskoj, nego se pred domaćom i svjetskom javnosti poigrava s nama kao s balavom i malom djecom. Ovaj zadnji cirkuski igrokaz SAD-a nalik je na nekadašnje kaubojske predstave s Divljeg zapada, u kojima su Indijanci bili predmet javne sprdnje i izrugivanja. Najgore je od svega što aktualna vlada, Ministarstvo obrane i mainstream mediji ne prestaju sa svojom morbidnom obmanom cijelog društva kako nam je SAD i dalje saveznik i kako nam je NATO ideal kojemu se kao nekom božanstvu moramo klanjati.
Pravo je pitanje, kakav nam je SAD saveznik? Da li saveznik, prijatelj ili partner u bilo čemu nešto ograničava ili zabranjuje? Ne bi li savezništvo ili partnerstvo trebalo podrazumijevati obostranu i obaveznu svakovrsnu pomoć i solidarnost? Svega toga ili većinu toga u hrvatsko-američkom "savezništvu" nema. I da se ne zavaravamo, toga u budućnosti neće ni biti. Velike sile kao što je SAD vode se isključivo svojim interesima. Ti interesi nisu ni miroljubivi ni humani već imperijalistički i iza njih stoji ekstra profit vojno-industrijskih lobija i multinacionalnih kompanija. Drugim riječima, hrvatski vojnici i policajci su 'topovsko meso', a ostatak naroda predmet američke politikanske manipulacije. Povijest 20. stoljeća puna je primjera koji to dokazuju. Sadašnja Hrvatska, ova Tuđmanova tvorevina, samo je diktatorska kolonija kakva je bila i Pavelićeva NDH. Ista ta zloglasna NDH bila je sluga Hitlerovoj Njemačkoj i Mussolinijevoj Italiji. Ne treba posebno ni objašnjavati kako je i tadašnja hrvatska mladost (i ne samo ona) iskorištena na istočnom frontu, u borbi protiv SSSR-a. Nešto slično danas SAD radi kroz NATO s hrvatskim vojnim snagama u Poljskoj ili u blizini ruske granice.
Povijest nam se ponavlja, samo to prečesto zaboravljamo. Zaboravljamo i koliko milijuna kuna godišnje dajemo za članstvo u NATO-u te koliko naše ljude izlažemo rizicima u tim NATO operacijama po stranom svijetu (većina njih u misije ne odlazi radi avanturizma ili indoktriniranosti, već iz egzistencijalnih razloga). S druge strane, dok sadašnja i sve prošle hrvatske vlasti služe američkim imperijalističkim interesima, iz Hrvatske se sve više mladih ljudi iseljava, natalitet pada, proizvodnja se smanjuje, a zdravstveni i obrazovni sustav katastrofalno urašavaju. Izlaz iz tog začaranog kruga zla, u koji su nas uveli i HDZ i SDP kao i sve njihove koalicije različitih stranačkih trabanata, nije više u reformiranju ovoga perifernog neoliberalnog kapitalističkog sustava nego u njegovom rušenju.