Socijalistička alternativa za 21. stoljeće neće uspjeti ako ne izloži jasan teorijski nacrt vlastite političke ekonomije. Marksizam više ne može odlagati u stranu detaljnije razmatranje kako bi netržišna ekonomija budućnosti trebala biti organizirana. U Marxovo vrijeme izostanak detaljnijeg razmatranja budućeg socijalizma bio je opravdan, no danas se više ne možemo pretvarati da se dvadeseto stoljeće nije desilo ili da nas nije ništa naučilo o socijalizmu. Politički promašaji i slabosti današnje ljevice u dobroj mjeri proizlaze iz nedostatka programske koncepcije kako bi socijalistička ekonomija trebala funkcionirati, kao i nedostajućeg nacrta alternativne političke konstitucije.
Prethodno iznesene teze teorijska su okosnica dvadeset članaka i eseja, izvorno napisanih i objavljenih u raznim publikacijama u periodu između 1989. i 2012. godine te prigodno prikupljenih u zborniku "Arguments for Socialism", autora Paula Cockshotta i Davida Zachariaha (1). Većinu članaka potpisuje Paul Cockshott, škotski stručnjak na području računarske znanosti, politički ekonomist i predavač na Sveučilištu u Glasgowu. Njegov teorijski magnum opus knjiga je "Towards a New Socialism", napisana 1989. godine u koautorstvu sa Allinom Cottrellom, prvi puta objavljena 1992 (2). Po riječima Paula Cockshotta, navedenu knjigu napisali su za publiku u tada još realno postojećim socijalizmima . Knjiga izlaže model socijalističke ekonomije koji je trebao pripomoći u obnovi i osnaženju osnovnih socijalističkih ideja i vrijednosti protiv prokapitalističkih mjera koje su od strane političkih i poslovnih elita na istoku tada već bile otvoreno zagovarane i implementirane. Cockshott ističe da se povijesni slijed događaja nažalost prometnuo u lavinu koja je označila konačno urušavanje socijalizama i nestanak ideološke klime koja bi dozvolila da se prijedlozi za njihovu obnovu ozbiljnije uzmu u obzir.
U osnovi, program obnove socijalizma iznesen u člancima iz "Argument for Socialism" polazi od dvije ideje. Prva govori o proizvodnji koja u socijalizmu nužno mora biti društveno planirana i gdje udio radnika u ukupnom društvenom proizvodu treba biti određen njihovim radnim doprinosom mjerenim utrošenim radnim vremenom. Drugačije rečeno, socijalistička ekonomija treba ukinuti novac u njegovim funkcijama i formi kakve poznajemo u kapitalizmu te umjesto novca treba uvesti radne certifikate gdje će radnici biti plaćeni sukladno utrošenom radnom vremenu, a cijene proizvoda i usluga biti planski izračunate i izražene u njihovoj radnoj vrijednosti. Utrošeno radno vrijeme tako postaje objektivni parametar za plansku kalkulaciju ukupne društvene proizvodnje čime rad zadobija neposredno društveni karakter i potvrdu, za razliku od rada nezavisnih privatnih proizvođaća u kapitalizmu koji neizvjesnu društvenu valorizaciju ostvaruje tek posredno preko razmjene roba na tržištu.
Druga osnovna ideja iz "Aruments for Socialism" odnosi se na program političke konstitucije koji bi trebao omogućiti široku demokratsku participaciju i autentično demokratsko predstavništvo putem obnavljanja klasičnih modela atenske demokracije. Pored raznih oblika izravne demokratske participacije, zagovara se princip izbora pojedinaca u predstavnička politička tijela lutrijom umjesto glasanjem. Takvo zagovaranje obnove klasičnih demokratskih instituta usmjereno je protiv vladajuće republikanske forme političke konstitucije koja nužno vodi stvaranju nedemokratskih političkih elita i oligarhija.
Dakle, u "Arguments for Socialism" razmatra se na koji način bi trebala funkcionirati socijalistički planirana privreda budućnosti, a da bi se ujedno nadišle neosporne manjkavosti i kontradikcije ekonomskog planiranja kakve su pratile socijalizme dvadesetog stoljeća. Pri iznošenju programskog nacrta buduće planske privrede autori polemiziraju sa buržoaskom ekonomskom teorijom ali i raznim pravcima 'lijeve' ekonomske teorije i analize. Kroz navedenu polemiku izlažu svojevrsnu sintezu čuvene rasprave o socijalističkom računu odnosno teorijski dokazuju zašto argumenti o temeljnoj nemogućnosti racionalne ekonomske kalukulacije bez postojanja novca , cijena i tržišta svih faktora proizvodnje nisu više održivi u svjetlu postojanja novih tehnika i metoda ekonomskog računanja, kao i novih tehnologija prikupljanja i obrade ekonomski ključnih informacija (3). Naime, uz razvijene tehnike ekonomske kalkulacije i nove tehnologije prikupljanja i obrade informacija, pokazuju kako je moguće detaljno planirati i upravljati ukupnom društvenom proizvodnjom na bazi mjerenja vremena utrošenog rada . Time s jedne strane potvrđuju ispravnost Marxove oštre kritike ideje radnog novca kakvu su zastupali istaknuti socijalisti 19. stoljeća, poput Graya, Proudhona i Rodbertusa, a s druge strane programski potkrepljuju Marxovo teorijsko odobravanje radnih certifikata iz "Kritike Gotskog programa"koji bi trebali zamjeniti novac u budućem socijalizmu kada budu ispunjeni uvjeti za efektivno ukidanje nezavisnosti privatnih proizvođača i izravno ili plansko podruštvljenje rada . U "Arguments for Socialism" programatski se mapira kako računske tehnike i metode razvijene u 20 stoljeću, od Leontiefeve input-otput analize i metode materijalnih balansa, Kantorovichevog linearnog programiranja, vremenskih dnevnika Strumlina, Neurathovih proračuna fizičkih pokazatelja (4) i brojnih drugih komputacijskih tehnika i algoritama implementiranih na današnjem stupnju razvoja informatičkih i komunikacijskih tehnologija omogucavaju efektivno dokidanje nezavisnosti privatnih proizvođača i racionalno planiranje ukupne društvene proizvodnje. Pored uspostavljanja egalitarnosti rada i ukidanja svih dohodaka koji ne proizlaze iz rada kroz implementaciju radne teorije vrijednosti i zamjenu novca radnim certifikatima, autori pokazuju kako tehnike planiranja proizvodnje koje se baziraju na fizičkim pokazateljima, omogućava kontrolu materijalnih i ekoloških učinaka društvene proizvodnje.
"Arguments for Socialism" za razliku od najvećeg djela današnje lijeve teorije, koja se bavi gotovo isključivo analizom i kritikom funkcioniranja kapitalizma, razmatra kako bi trebala funkcionirati socijalistička alternativa kapitalizmu. Na taj način nastoji što jasnije predstaviti društvene i ekonomske ciljeve kojima ljevica teži i teorijski testirati moguće puteve za njihovu realizaciju. Sama analiza kapitalizma neće i ne može spontano iznjedriti socijalističku sintezu. Nju treba kritički i idejno oblikovati na osnovi povijesnih socijalističkih iskustava i tehničkih mogućnosti koje danas postoje no čiju idejnu artikulaciju kapitalistička ideologija blokira ili otežava. "Arguments for Socialism" ocrtava horizont socijalističke alternative koji treba služiti kao poticaj praktičnom političkom djelovanju ljevice i kao prilog za njezinu proaktivnu programsku a ne samo defanzivnu borbu protiv kapitalizma i kapitalističkih snaga.
1. http://www.dcs.gla.ac.uk/~wpc/reports/ArgumentsforSocialism/argumentsasreleased.pdf
2. http://ricardo.ecn.wfu.edu/~cottrell/socialism_book/new_socialism.pdf
3. http://ricardo.ecn.wfu.edu/~cottrell/socialism_book/calculation_debate.pdf
4. http://www.dcs.gla.ac.uk/~wpc/reports/standalonearticle.pdf