Piše: Karlo Zinić
Nakon postavljanja kradljivca stiropora na mjesto ministra gospodarstva, osobe s par godina radnog staža na mjesto ministra pravosuđa, kad nas ministrica socijalne skrbi uvjerava da nam nema pomoći i da nam jedino preostaje svaki dan se moliti, gdje i sam Karamarko umjesto konkretnih poteza nudi utočište u Oče našu, kada smo imali ministra branitelja koji je htio vući istovjetne poteze ko Kim Jong-un, kada imamo proustaškog ministra kulture, činjenica da nam je novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta kreacionist zbilja ne dolazi ko iznenađenje.
Već nakon Šustarovog imenovanja na mjesto ministra pojavile su se prve sumnje u njegovu kompetenciju, prije svega zbog njegovih bliskih veza s crkvom. Spoznaja da on odbacuje teoriju evolucije te kako smatra da smo mi rezultat inteligentnog dizajna došlo je ko potvrda prvotnih sumnji. Šustar tu pokazuje kako je sklon odbacivanju znanstvenih činjenica u korist crkvenih dogmi, te kako je samim time apsolutno nekompetentan da bude niti znanstvenik, a kamoli ministar znanosti i obrazovanja.
Njegovi stavovi su ovdje savršeno opisani konceptom kojeg amerikanci zovu "god of the gaps", što bi značilo prihvaćanje neoborivih znanstvenih tvrdnji, ali svaki (u tom trenutku) neobjašnjeni fenomen pripisati Bogu. Drugim riječima, sve što u ovom trenutku ne razumijemo, za to sve je zaslužan Bog. Ta praznina je u povijesti bila ogromna. Tako su stari Grci smatrali da je za munje odgovoran Zeus, da vjetrom upravlja bog Eol. Pomrčina je bila znak lošeg znamenja i ljutnje Boga. No, napretkom znanosti taj gap je postajao sve manji i za Boga je bilo sve manje mjesta. Mnogi znanstvenici tijekom povijesti su također pali u tu zamku, najpoznatiji od njih je svakako Newton koji je pri izračunu Zemljine putanje oko Sunca nalazio na mala odstupanja koja nije znao objasniti. Taj fenomen je pripisao Bogu, da bi otprilike stoljeće i pol kasnije francuski matematičar Pierre Simon de Laplace opovrgnuo tu njegovu hipotezu i dokazao da gravitacija Marsa uzrokuje ta sitna odstupanja. Prostor koji je popunjavao Bog je postojao sve manji. Davor Pavuna, domaći fizičar, je još jedna osoba koja se upisala u taj neslavni klub osoba koje pred prvim zaprekama odustaju od daljnjih istraživanja i u maniri najveće intelektualne lijenosti misterij koji trenutno ne mogu riješiti jednostavno opisuju Božjim prisustvom. Tako Pavuna Boga nalazi nad subatomskoj razini - primjetite kako je prostor u kojem Bog obitava danas, u 21. stoljeću izuzetno mali, sve zahvaljujući razvoju znanosti.
Zašto su stavovi ministra Šustara izuzetno štetni? Takvi stavovi, jednostavnim rječnikom, zaustavljaju progres, osobe koje ih imaju ne postavljaju nova i neugodna pitanja, ne posjeduju znanstvenu znatiželju i ambiciju da riješe i objasne ono što u tom trenutku ne razumiju. Takvi "znanstvenici" mogu biti odlični stručnjaci u onome što je do sada otkriveno i objašnjeno, no oni nas nikada neće voditi naprijed, niti će njihovo djelovanje pridonijeti znanstvenom progresu. Na znak prvih problema oni će jednostavno sjesti u stolicu i izjaviti da taj problem predstavlja Boga. Cijela moderna znanost je obilježena borbom protiv takvoga stava i zahvaljujući toj borbi - gdje je crkva obično bila na drugoj strani - imamo mogućnost uživati u plodovima znanstvenog napretka. Izborom Šustara za ministra znanosti i obrazovanja napravili smo ne jedan, nego deset koraka u nazad, te se i na njegovom izboru ona često ponavljana sintagma o vladi stručnjaka još jednom pokazuje kao najvjerojatnije najveća floskula desetljeća.