Obavještavamo medije da je Radnička fronta 7. prosinca primila e-mail od stranke Možemo! u kojoj nas informiraju o svojoj odluci da na iduće lokalne izbore izađu s ORaH-om i Novom ljevicom, no ne i s Radničkom frontom. Zašto se Zeleno-lijeva koalicija razilazi treba postaviti pitanje Možemu! Razlog razlaza sigurno ne može biti zajednički rad u Saboru ili skupštini Grada Zagreba u kojem Radnička fronta vrijedno sudjeluje. Što se tiče usmenih optužbi u medijima da je Možemo ucijenjen od RF-a uvjetovanjem podrške našoj kandidaturi u Rijeci, možemo samo reći da to nije točno, da je RF, za razliku od Možema!, organizirao sastanak na kojemu smo tražili podršku za našu logičnu i rezultatom opravdanu kandidaturu u Rijeci koju smo izborili velikim dijelom samostalno, s 90% naših imena na listi, na kojoj smo skoro u Sabor ušli i s drugim zastupnikom, a gdje je naša nositeljica liste imala drugi najbolji preferencijalni rezultat u cijeloj koaliciji (odmah nakon Tomislava Tomaševića).
S druge strane, kandidiranje Tomaševića ispred koalicije dogodilo se bez ikakvog koalicijskog sastanka na tu temu. Ne samo da se Tomislav Tomašević nije konzultirao s RF-om, koji mu je svejedno bio spreman dati podršku za lokalne izbore, već je na pregovore sa zagrebačkom oporbom odlazio u više navrata u ime kluba zastupnika Lijevog bloka u zagrebačkoj Gradskoj skupštini u kojem Možemo niti nema svojeg predstavnika, a Zagreb je naš! ima jednog predstavnika, jednako kao i Radnička fronta, koja za te sastanke saznaje iz medija. O Tomaševiću se prema priznanju Možema govori od veljače kao kandidatu koalicije, a RF-u se odgovara u rujnu da je „prerano govoriti” o kandidatkinji za Rijeku, zatim da će o tome odlučiti lokalna organizacija, da bi u konačnici samo primili e-mail o prekidu daljnje suradnje.
Pri tome, RF je bio u čitavom procesu transparentan i otvoren za suradnju, a svoju želju za kandidaturom u Rijeci temeljio na realnim rezultatima. Čak i nakon odgovora da je prerano o tome govoriti, prije dva mjeseca, RF nije izlazio iz koalicije, a svakako nikoga nije ucjenjivao. Ono što jest ucjena je da se nikad nikakav odgovor o kandidaturi Katarine Peović nije dobio, osim lažnih optužbi „ucjene” onih koji su u konačnici odlučili da ne žele s RF-om koalirati.
Umjesto lažnih optužbi o ucjeni RF-a, bilo bi pošteno da Možemo! iznese prave razloge, a oni su očiti i površnim poznavateljima političke situacije. Jasno da je odluka povezana s fokusom na Zagreb gdje je liberalni dio Možema! spreman na ustupke SDP-u pred- ili post-izbornoj koaliciji, dok RF nije spreman na suradnju s dojučerašnjim Bandićevim žetončićima, onima koji su Bandića uostalom doveli na vlast, među kojima su i oni koje je Bandić i zaposlio, a i oni koji su donosili odluke koje su obespravile većinu - Zakon o radu koji će sada doći na dnevni red u kojem ljevica mora čvrsto stajati uz obespravljenu većinu.
Nedosljednost svojih politika Možemo! će morati prije svega vrlo brzo objasniti svojim biračima – onima koji su ih podržavali kada su SDP nazivali „Strankom dosljednih promašaja”, čiji promašaji koji su koštali radnike i većinu u Hrvatskoj očito nisu dovoljno veliki da se s njima ne bi moglo dogovarati suradnju, koja nije, javnost nije naivna – niti besplatna niti bez uvjeta.