Autor: Hrvoje Štefan
Situacija s privatnim veledrogerijama i njihovom obustavom opskrbe lijekova javnim bolnicama otvorila je pitanje da li bi država trebala preuzeti posao nabavke lijekova, umjesto da to rade privatne veledrogerije za profit. Ekonomski liberali promptno su napali takvu ideju istaknuvši da ona može pasti na pamet samo nekome tko ne razumije koliko privatne tvrtke isti posao mogu racionalnije i efikasnije obaviti od državnih tvrtki ili agencija, a ta racionalnost se pokazuje prije svega u vidu manjih troškova (zbog manjeg broja zaposlenih, veće produktivnosti itd.). Za liberale takvo pravilo vrijedi praktički univerzalno za sve djelatnosti i sektore (osim eventualno tzv. prirodnih monopola) pa tako i za zdravstveni sustav i njegove sastavne elemente – u koje spadaju i veledrogerije. Dakle, za liberale racionalnije je da su veledrogerije privatne a ne državne jer će time biti manji troškovi nabavke lijekova zbog manjeg broja zaposlenih 'uhljeba' na 'izmišljenim radnim mjestima' kakve možemo očekivati od državne veledrogerije.
Ironičnu repliku na takvo rezoniranje dao je ni manje ni više nego Barack Obama 2006 godine u intervjuu za The Nation, kada je s novinarom Davidom Sirotom razgovarao o ideji uvođenja univerzalnog zdravstvenog osiguranja (tzv. single payer). Kao što je poznato, USA ima privatizirani zdravstveni sustav i privatna osiguravajuća društva, zbog čega 30-tak milijuna Amerikanaca i Amerikanki nema nikakvo zdravstveno osiguranje jer ga jednostavno nisu u mogućnosti plaćati. Obama je u kampanji za svoj prvi mandat najavljivao korake prema uvođenju univerzalnog zdravstvenog osiguranja, što je pobudilo golemi entuzijazam i nadanja glasača i sigurno doprinijelo njegovoj pobjedi. No, u intervjuu za Nation budući američki predsjednik jasno je istaknuo zašto uvođenje univerzalnog zdravstvenog osiguranja smatra problematičnim. Jedan od glavnih razloga Obama je locirao u tome što bi uspostavljanje državnog univerzalnog osiguranja toliko pojednostavilo procedure i smanjilo birokraciju da bi više milijuna zaposlenih koji rade u privatnim osiguravajućim društvima postalo suvišno. ( “I don’t think in ideological terms. I never have,” Obama said, continuing on the health care theme. “Everybody who supports single-payer health care says, ‘Look at all this money we would be saving from insurance and paperwork.’ That represents one million, two million, three million jobs [filled by] people who are working at Blue Cross Blue Shield or Kaiser or other places. What are we doing with them? Where are we employing them?”).1
Dakle, Obama je argument zašto bi prelazak sa privatnog na univerzalno zdravstveno osiguranje, ili ono što je kod nas HZZO, mogao biti problematičan vidio u činjenici da je američki privatni zdravstveni sustav toliko neefikasan i skup (po apsolutnim i relativnim izdvajanjima daleko najskuplji u svijetu) da bi njegova zamjena državnim/javnim zdravstvenim sustavom učinila suvišnim milijune 'izmišljenih radnih mjesta' ili, kako ih je nedavno preminuli antropolog David Graeber nazvao, 'bullshit jobs' u sektoru američkog privatnog zdravstva.
Priča o tome da veledrogerije trebaju ostati privatne i vođene profitnim motivom ili da zdravstvo treba dalje privatizirati jer će biti, ako ništa, efikasnije i troškovno racionalnije od državnog/javnog jest još jedna u nizu ignorantskih podvala domaćih liberala koji nisu u stanju niti na razini ekonomske argumentacije stvari sagledati realno. No, njih zapravo niti ne zanima što bi bilo racionalnije iz perspektive društva, ono što žele pod svaku cijenu spriječiti jest dovođenje u pitanje privatnog vlasništva i profitnog motiva jer bi se takvo preispitivanje moglo iz zdravstvenog sustava preliti i na ostale sektore i na kapitalistički način organiziranja društvene proizvodnje i reprodukcije u cjelini.
___
1. https://www.thenation.com/article/archive/mr-obama-goes-washington/?fbclid