Nakon što nam se otvorenim pismom obratila predsjednica Hrvatske javnobilježničke komore, obavijestivši nas o visokoj važnosti uloge javnih bilježnika u povećanju pravne sigurnosti i učinkovitosti pravosuđa, ali i navodnoj korelaciji naših zahtjeva za besplatnom ovjerom dokumenata s nacizmom i drugim totalitarnim sustavima, primamo i reakcije onih koji su tu visoku razinu pravne sigurnosti i učinkovitosti osjetili i na svojoj koži.
Tako smo upućeni na članak Slobodne Dalmacije od 2. lipnja 2020. koji opisuje slučaj jednog građanina kojem je javni bilježnik u ostavinskom postupku naplatio 3400 kuna umjesto zakonom propisane naknade od 150 kuna plus PDV. Oštećenom građaninu naknada se odmah učinila previsoka, no kako se simptomatski navodi u članku, nije sumnjao u taj zahtjev jer je javni bilježnik kao službena osoba tražio da toliko plati. Nakon što je kod kuće proučio propise i izvješća o vrijednosti nekretnina, građanin je shvatio da je oštećen. Od tog trenutka uzaludno podnosi prigovore, obilazi institucije i ukazuje na nepoštenu praksu koja prema članku ne pogađa samo njega:
„A sudeći po obraćanju građana potrošačkim udrugama kad se radi o ostavinskim postupcima, njegov primjer nije usamljen. Ljudi ne znaju – niti ih javni bilježnik uputi u to – da se na ostavinskom ročištu treba spomenuti tržišna vrijednost i da se prema toj vrijednosti obračunava javnobilježnička nagrada. Ljudi se uglavnom žale na visinu naknade za naslijeđenu nekretninu, koja je uvijek 3000 kuna bez obzira na stvarnu tržišnu vrijednost. Poseban je slučaj kad nasljednici nemaju tih 3000 kuna i zbog toga se ostavinski postupak ne može dovršiti – kaže nam Iskra Maras Jelavić, pravna savjetnica udruge “Splitski potrošač”, dodajući kako im tada savjetuje da upute prigovor na postupak o kojima ovisi neko njihovo pravo (veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost, je li se neka osoba odrekla nasljedstva) ili o sastavu ostavine. U tom slučaju, kaže pravna savjetnica, javni bilježnik predmet uputi na sud, koji vodi ostavinski postupak bez plaćanja naknade, osim troška presude.“
Toliko o pravnoj sigurnosti i učinkovitosti. Ovaj primjer, kao i bezbrojni drugi, samo pokazuje štetne posljedice miješanja privatnog i javnog. Javno bilježništvo je u svojoj osnovi privatiziranje dijela pravosudnog sustava i državnog aparata. Pravosudni sustav sustavno se uništava, korupcijom i niskim ulaganjima, zapošljava se premalo ljudi, a oni koje se i zaposli moraju biti politički podobni. Primjerice, za cjelokupno hrvatsko sudstvo u 2020. godini predviđeno je zapošljavanje 38 vježbenika. Za usporedbu, prema imeniku Hrvatske odvjetničke komore u Odvjetničkom društvo Hanžeković i partneri u ovom trenutku zaposlen je 51 vježbenik. U takvim uvjetima naravno da postoji preopterećenje sustava, a oni koji su to preopterećenje proizveli kao rješenje zagovaraju privatizaciju djela tog sustava. Isti je to model kao i sa svakim drugim slučajem privatiziranja i outsourcanja. Kao i kod svake privatizacije i outsourcanja, posljedica je skuplja usluga, curenje javnih sredstava, niža razina zaštite prava. U slučaju javnog bilježništva problem je još veći jer se time jednoj malobrojnoj grupi ljudi (2019. godine u Hrvatskoj je bilo aktivno oko 330 javnobilježničkih ureda) daje monopol nad nečim što bi trebalo biti dostupno svima. Kao što je građanin iz članka Slobodne Dalmacije naveo, on ne bi trebao imati razloga da sumnja u poštenje službene osobe ovlaštene od države da odlučuje o njegovim pravima. Međutim, u sustavu u kojem ta osoba djeluje prvenstveno s ciljem ostvarivanja profita jasno je da povjerenja ne može biti.
Na primjeru javnog bilježništva vidi se i licemjerje hrvatskih zagovaratelja slobodnog tržišta. Kako može biti u skladu s liberalnom ideologijom da država propisom određuje grupu ljudi koji mogu dogovorno propisivati cijenu svojih usluga, a koje nitko drugi osim njih ne smije pružiti? Gdje su tu dobrobiti konkurencije? 20 kuna državnih biljega je komunistička diktatura, ali 3400 kuna u ostavinskom postupku za poljoprivredno zemljište bez pristupnog puta valjda je vrhunac privatnih prava i sloboda. Naravno, licemjerje je materijalno i interesno utemeljeno. Nikome nije stalo do tržišnih sloboda i ljudskih prava, već do što bržeg i učinkovitijeg bogaćenja manjine.
U društvu kakvom RF stremi, ostavinski postupak bi se proveo pred sudom, građanin bi platio jasno propisanu naknadu, višestruko manju nego što je danas naplaćuju javni bilježnici, iznos bi završio kao prihod pravosudnog sustava i iskorišten za daljnje ulaganje u sustav, a ne u rukama 330 pomazanika vladajućih kao što se to danas događa na štetu svih nas.
Što točno u takvim zahtjevima predsjednicu Hrvatske javnobilježničke komore asocira na nacizam, valjda ćemo saznati u nekom budućem pismu.