UN-ovi promatrači klime izvijestili su da su protekle tri godine bile najviše u pogledu temperaturnih rekorda. Također su izvijestili o temperaturama iznad 50 ° C u Aziji, rekordnim uraganima u brzom slijedu na Karibima i Atlantiku, razornim monsunskim poplavama koje su pogodile milijune i nemilosrdnoj suši u istočnoj Africi.
Nedavno je u javnosti odjeknula i vijest da je osam (8) super bogatih pojedinaca akumuliralo bogatstvo koliko i polovica čovječanstva (najsiromašnijeg), odnosno 3,2 milijarde ljudi.
Nadalje je utvrđeno da je 10% globalne populacije odgovorno za trošenje 60% Zemljinih resursa (u SAD-u gotovo 40% svega zagađenja čini potrošnja 5% najbogatijih), a 66% emisija ugljika potječe od samo devedeset tvrtki (širom svijeta), od kojih je njih osam (8) odgovorno za 20% svjetskih emisija iz fosilnih proizvodnja goriva i cementa.
U istom se izvješću još navodi da bogatstvo koje je ta globalna elita odnijela u offshore porezne oaze iznosi gotovo 7 bilijuna američkih dolara.
Očito je da kapitalizam ne generira bogatstvo, već bolest u mnogim oblicima.
Kad bi ovih najbogatijih 10 posto smanjilo svoju potrošnju na prosječnu potrošnju ostatka čovječanstva, ukupna globalna upotreba resursa prepolovila bi se.
A tome treba dodati i jedan, često skriveni, vid imperijalizma, a to je da u pogoršanju prijetnje biosferi usmjerava ogromna sredstava u rasipne projekte. Npr. predsjednik Obama uložio jedan trilijun dolara u nadogradnju američkih zaliha nuklearnog oružja i razvoj lovca F35 (najskupljeg vojnog vozila u povijesti). Pentagon planira izgraditi više od 2.000 takvih aviona do kraja 2030-ih, a samo kaciga za jednog pilota košta 400.000 USD!
Trošak jednog takvog aviona dovoljan je za subvencioniranje preko tri tisuće godina novca od fakulteta!
Vojska je naravno, i jedan od većih potrošača goriva (izuzeta od svih međunarodnih klimatskih sporazuma i lokalnih propisa o okolišu).
Kriza okoliša suštinski je povezana i s drugim manifestacijama ovog nefunkcionalnog društveno-političkog sustava, bez obzira radi li se o policijskoj brutalnosti, izgradnji novih naftovoda ili plinovoda, umanjivanju biračkih ili radničkih prava, ocrnjivanju muslimana ili imigranata ili seksizmu na radnom mjestu. Zato bitka za okoliš podrazumijeva i socijalnu i ekonomsku pravdu za zdravo životno okruženje uopće.
Prije dvije godine UN-ovi promatrači klime izračunali su da imamo još 10-12 godina za kvalitetni odgovor prije nego bude prekasno, danas je ta brojka smanjena na pet godina.
Rađanje svijesti, danas, da je marksistička perspektiva klimatskih promjena mogući i jednako dobar odgovor kao i svaki drugi budi nadu da će ta holistička i sveobuhvatna vizija globalne situacije biti dobijena u korist sveukupnog života planete Zemlje.