Radnička fronta prenosi treće u nizu pisama o gorkim iskustvima radnika u 24 sata.
Kao studentica novinarstva, za prvi posao u struci, tabloid je bio dobar za početak karijere. Naravno da sam prvo trebala pisati o Severini, grudima Nives Celzijus i ostalom žutilu, kako bi kasnije pokazala da znam pisati i pametnije teme.
Na razgovoru za posao bilo mi je rečeno da se mogu prebaciti u rubriku koja mi više odgovara. Na kraju me nisu "pustili" da idem raditi u News, iako sam to ja htjela i iako su to i urednici Newsa htjeli. Jer me ta osoba u rubrici u kojoj sam radila "pronašla" i bilo bi nezahvalno da ju "ostavim".
Prihvatila sam to i rekla sama sebi idem raditi najbolje što mogu u toj rubrici, iako mi to nije bila želja da nakon 5 godina fakulteta pišem članke da me sram pokazati roditeljima o čemu sam pisala.
I radila sam, uz faks, skoro svaki mjesec po 200 sati, nekada i više, da bi se na kraju kad se sve zbroji i oduzme, imala satnicu od oko 19-20 kuna.
Slobodni vikendi gotovo nikad nisu bili slobodni, uvijek je nekome trebalo pomoći nešto pratiti i pisati. Ako bi se dogodila neka izvanredna vijest, uz ljude koji su dežurali tu noć, zvalo bi se i nas studente oko 1 ujutro da se moramo angažirati na webu od doma.
Predavanja su isto bila problem. Uvijek se govorilo "faks vam je na prvom mjestu, nemojte zanemariti faks", a onda kada bi bili na faksu i na predavanjima, zvalo bi nas se da gdje smo mi, da njima nema tko raditi i da od kakve smo im koristi. Uz psovanje.
Skoro svakodnevno je atmosfera u redakciji ovisila o volji urednika i/ili urednica. Izvanredni sastanci jer je Index.hr imao nešto 3 minute prije nas i deranje da se tako ne radi posao da 24sata uvijek mora biti prvi jer su najbolji, postalo je "mindset" svakoga od nas da bi bili pod užasnim stresom ako je netko imao neku vijest prije nas, jer smo znali da slijedi ribanje kako smo nesposobni.
Ako se dogodila neka greška, novinarima ili studentima, slijedila je kazna za cijelu redakciju. Ljudi iz Newsa su prebačeni u Show, Sport, Video i obrnuto. Novinare kojima se potkrala neka banalna greška, koju su i ispravili, omaložavalo se time da im tekstovi nisu smjeli izaći bez bezrboj provjera. Zbog jedne greške koja se dogodila u brzini jer imaju toliko posla.
Urednici su često mijenjali naslove iza leđa studentima, najčešće bi studenti dobili prijeteće pozive od osoba o kojima je tekst jer je naslov lažan, neistinit i prije svega uvredljiv. I to je bila normala, jer ipak su klikovi sve.
Također su se i namjerno pisali tekstovi da se osramoti druge kolege iz drugih redakcija kao i same redakcije, jer im neka redakcija nije popratila neki događaj koji su oni organizirali, jer im neka redakcija nije htjela dati neki materijal i slično. Išli su se namjerno osvećivati.
A sada prelazimo na ono najgore, kada vas pozovu na razgovor nakon što ste ostavili dušu i tijelo u redakciji i za redakciju.
Ako ste im se s nečime zamjerili, nečime banalnim ili čak nepostojećim stvarima koje su si oni umislili, oni će vam se osvetiti. Jer tko ste vi da imate svoju glavu i razmišljate, kad su vas oni zaposlili i vi ste samo običan student koji bi im očito trebao ljubiti noge jer su eto, baš vas odabrali da radite kod njih.
Na tom razgovoru vas omaložavaju, vrijeđaju, govore stvari koje su kolege navodno rekli za vas, da ste nesposobni, da ste bahati i bezobrazni, neodgojeni, da vas nitko ne podnosi...ali nikada vam neće reći da ne radite dobro svoj posao, jer zašto bi vas onda držali tamo? Jednostavno bi vam dali otkaz, zar ne? Smanjili bi vam plaću i rekli bi vam što krivo radite, zar ne? A ne, oni će vas radije psihički uništiti.
Najjači im je adut da ste dobili "priliku života" što radite kod njih.
Kolegici je rečeno na jednom takvom razgovoru da je ona nitko i ništa. Prijetili su joj da, ako ode, da će proširiti takve priče o njoj da više nikada se neće zaposliti u niti jednom mediju u Hrvatskoj.
Dok su neke kolegice i kolege unatoč takvom ponašanju urednika i urednica ipak ostali raditi i dulje vrijeme, više godina, plačući svaki tjedan minimalno jednom jer im je na poslu stresno, od straha da se nigdje neće moći zaposliti nakon 24sata jer su ih u to uspjeli uvjeriti stariji novinari koji bi trebali biti oslonac i zvijezda vodilja mladim novinarima, oni ih uništavaju.
Još jednoj kolegici su zamjerali što nije mogla, zbog zdravstvenih razloga, raditi noćne smjene. Samo je jednog dana, nakon sastanka s urednicima, izašla u suzama i drugi dan je nije bilo. Rečeno nam je da je dobila otkaz. Istina je bila da je kolegica dala otkaz jer nije moga trpjeti omaložavanje koje je doživjela na tom razgovoru oko njezinog rada u redakciji.
Da tamo ostanete raditi morate imati čelične živce da biste takva ponašanja trpili, a sve to primjerom pokazuje i glavni urednik 24sata. Kao što je psomenuto u prijašnjim člancima, gađanje stolicama i ostalim predmetima nije mu strano. Ali zato vas nikada neće pozdraviti na hodniku kada vi njega prvi pozdravite. No, ako je on vas pozdravio, a vi njega niste jer ste bili u poslu, onda ste pozvani na razgovor s kojega su često ljudi odlazili uplakani, a njegovo deranje se čulo kroz cijelu zgradu.
Osim omaložavanja, ismijavanje studenata i studentica dok ih nema je isto praksa određenih urednika. Prema pričama, jednu kolegicu su, kada je bila na bolovanju, ismijavali oko njenog izgleda, zbog toga odakle dolazi, kako se oblači i ostalih dječijih stvari.
Još jednu kolegicu su kaznili jer se izborila za sebe nakon što su joj ukrali priču. Po kazni je morala ići na teren za drugu rubriku, jer je naglasila kako je priča koja je izašla bila njena i da ju je ona htjela napraviti, zato je dobila kaznu.
Cijela redakcija glumi da su svi koji tamo rade jedna velika obitelj, da bi na kraju studente koji rade, a kojih je u cijeloj redakciji oko 70 posto, doveli do ruba psihičkog sloma.
Od kada sam otišla, otkaz je u 2 mjeseca dalo oko 15tak studenata, ali i novinara. Godinu dana nakon, otišlo je oko 40-tak ljudi. Ali to njima nije važno, jer studenti su potrošna roba. Bitno da se njima pune naslovnice i da zarađuju na klikovima.
Sada radim u drugoj redakciji, uz sve prijetnje koje sam dobila, i sretna sam jer napokon radim ono što volim i ono u čemu sam dobra, bez omalovažavanja i vrijeđanja.
Linkovi na prethodna dva članka o 24 sata:
https://www.radnickafronta.hr/jos-clanaka/1343-24-sata-novinarski-pakao
https://www.radnickafronta.hr/jos-clanaka/1344-radnicki-horor-u-novinama-24h