Vijest da njemačka mljekarska korporacija Meggle zatvara pogon u Osijeku te da do kraja godine otpušta 160 radnika i radnica izazvala je različite reakcije u medijima koji razloge za takav postupak uprave Megglea većinom traže u visokom poreznom opterećenju na plaće u Hrvatskoj zbog kojih je stranim korporacijama kod nas navodno nemoguće poslovati. Potrebno je ponoviti da Eurostatova statistika o prosječnim troškovima rada koji uključuju i socijalna davanja (poput zdravstvenih i mirovinskih doprinosa) sugerira upravo suprotno i smješta Hrvatsku u sam donji dio EU ljestvice prema ukupnim troškovima rada, te da porezna presija na rad proizlazi iz nepravednosti sustava i niskog poreznog opterećenja drugih dohodaka (od kapitala, imovine). Ono što se ne spominje dovoljno jesu razlozi vezani uz obveze koje proizlaze iz europske legislative u pogledu standarda zaštite okoliša, posebno otpadnih voda u prehrambenoj industriji, a što je sigurno jedan od razloga zbog kojih Meggle seli svoje pogone u zemlje koje se nalaze van EU. Ovaj problem s kojim se sada susrećemo čest je na razini EU jer je logika funkcioniranja velikih privatnih korporacija takva da interes stranih investitora uvijek slijedi interes maksimizacije profita, te da se proizvodnja seli u one zemlje koje konkuriraju nižom cijenom rada i koje nemaju ekološke standarde koje imaju zemlje članice EU.
Podsjetimo samo da je Meggle otkupio osječku mljekarsku industriju IPK MIA koja proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda ima od davne 1949 godine. “Meggleov poučak” još jednom nas upućuje na činjenicu da Hrvatska treba ulagati u vlastitu proizvodnju koja je odgovorna prema zajednici iz koje dolazi i čiji interes nije isključivo profit, nego razvoj sektora i regije u kojoj posluje.
Zatvaranje tvornice u Osijeku ne utječe samo na zaposlene radnike i radnice, kao i njihove obitelji već i na 340 kooperantskih OPG-ova kojima je mliječna industrija glavni izvor prihoda. Zbog toga će zeleno-lijeva koalicija Vladi i Hrvatskom saboru predložiti model revitalizacije mljekarske proizvodnje na području Osječko-baranjske županije kroz nekoliko mjera: kao prvo potrebno je ispitati je li tvrtka Meggle Hrvatska zainteresirana za prodaju tvrtke uključujući i proizvodne pogone i tehnologiju – ako jest onda smatramo da je javni interes da se osiguraju sredstva za otkup tvrtke kroz kreditne linije HBOR-a jer bi to omogućilo pravno sljedništvo nad poslovanjem i kooperantskim ugovorima i osiguralo vrlo brz nastavak proizvodnje. Ako pak to nije slučaj, onda smatramo da Vlada mora izaći s paketom mjera za spas mljekarske industrije na području Osječko-baranjske županije na način da organizira kooperante i radnike i radnice Megglea kako bi osnovali novi pravni subjekt-tvrtku koji će naslijediti Meggle, prenamijeniti dio sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj i sredstva iz Fonda za ruralni razvoj koja su ostala neiskorištena u novi natječaj za nabavu tehnologije za tvrtke u prehrambeno proizvodnom sektoru (po uzoru na slične prijašnje natječaje kojima se financirala uspostava novih proizvodnih pogona), iskoristi mogućnost prijave na fond za nabavu tehnologije, a potrebni dio sufinanciranja osigurati kroz kreditna sredstva HBOR-a, te do pokretanja proizvodnje osigurati otkup mlijeka od dosadašnjih kooperanata i naknade radnicima i radnicama koje treba odmah prebaciti u novu tvrtku.
Prema najavama iz Megglea, mlijeko će se otkupljivati od kooperanata do isteka sklopljenih ugovora što nam daje dovoljno vremena da se pametnom intervencijom spasi proizvodnja i prerada mlijeka na razini regije. Uz to je za opstanak mljekarske i svake druge prehrambene industrije u Hrvatskoj nužno da se usvoji naš predizborni zahtjev za uvođenjem obvezne zelene javne nabave za sve prehrambene proizvode što će nam omogućiti isključivanje onih ponuditelja koji ne poštuju osnovne eko kriterije proizvodnje koji vrijede u svim EU zemljama, te koji će dati prednosti lokalno uzgojenim i proizvedenim proizvodima implementacijom koncepta od polja do stola, te uvođenjem kriterija kratkoće transporta u sve javne nabave.
Meggle odlazi iz Hrvatske i zatvara pogon, ali ostaju radnici koji imaju sposobnosti i znanja za rad u mljekarskoj industriji. Ta znanja i sposobnosti mogu nam koristiti da stvorimo okvir za revitalizaciju domaće proizvodnje hrane za što bi bilo potrebno pokrenuti razvoj poljoprivredno-prehrambenog kompleksa u suradnji s agronomijom, biotehnologijom i drugim znanostima. To je moguće uz javne investicije u istraživanje i razvoj, te nabavu ili obnovu tehnologije, ciljano kreditiranje te osiguranje vlasničkih udjela onih koji imaju interes za opstankom te industrije: države kao kreditora, županije, te radnika i kooperanata koji imaju izravan interes za preradu i prodaju proizvoda.
Ako nam ova lekcija, nakon stotine prethodnih nije dovoljna, zapitajmo se koliko još farmi treba propasti i koliko obitelji mora biti uništeno zbog gubitka radnih mjesta da bismo shvatili da moramo promijeniti način, značaj i svrhu proizvodnje u Hrvatskoj.